
Priča o energiji je priča koju slušamo svaki dan, što, složićete se, i nije čudo, budući da živimo u veoma promenljivim klimatskim prilikama. Naime pred svaku zimsku i letnju sezonu, mada ni prelazni periodi više nisu sigurni, pitamo se isto – šta nas čeka i koliko ćemo potrošiti na grejanje i hlađenje. Međutim, ako imate pasivnu kuću nećete se baviti takvim pitanjima, jer ni jedno godišnje doba neće narušiti komfor vašeg života, ali ni budžet.
Šta su pasivne kuće, pitate se?
Pasivne kuće su energetski najefikasniji objekti, koji troše čak i do 95 % manje energije u odnosu na konvencionalne, odnosno do 70 % u odnosu na nove, savremene objekte u našem okruženju.
Pasivne kuće se definišu kao objekti koji troše manje od 15 kWh/m2 stambene površine. To se misli na potrošnju fosilnog goriva. Zahvaljujući tome oni nemaju potrebu za redovnim grejnim i rashladnim telima, a, pri tome pružaju maksimalan komfor svakodnevnog života. Kako to uspevaju, buni vas. Pasivne kuće maksimalno svojom orijentacijom i prozračnošću optimalno koriste obnovljive izvore energije, naročito sunčevo zračenje. Koriste se i unutrašnji izvori energije, kao što je energija kuvanja, kućnih aparata, kao i samih ukućana. Treba naglasiti da svaki odrastao čovek odaje između 75-100 W. Tako što se pasivno zagrevaju, odnosno koriste energiju dobijenu kroz prozore, unutrašnju energiju od tuširanja, kuvanja, kućnih aparata, pa i samih ukućana, kao i energiju nastalu zagrevanjem vazduha.
Da bi kuća pripadala domenu pasivnih, potrebno je da zadovolji veoma stroge kriterije:
Međutim, da bi sve to uspela pasivna kuća mora da ispuni neke izuzetno važne kriterijume prilikom gradnje i opremanja. Naime, prema pravilima Instituta za pasivnu kuću koji ima sedište u Nemačkoj, svaka pasivna kuća mora da ispoštuje pet principa:
- Orijentacija kuće i prozora i njihova veličina;
- Pasivna kuća mora imati visoki stepen izolacije;
- Visok stepen zaptivenosti;
- Rešavanje i eliminisanje toplotnih mostova,
- Postojanje kvalitetnog, mehaničkog sistema ventilacije.
Ove principe definisao je fizičar Wolfgang Feist, koji je previše od tri desenije osnosao Institut za pasivne kuće u Darmstadtu. Kuća koja ispuni ovih pet principa nosi naziv Classic pasivna kuća. U novije vreme definisana su još dva principa koji se odnose na udeo obnovljivih izvora energije, pre svega sunčeve toplote preko solarnih panela i toplotnih pumpi za iskorišćenje vode i vazduha.
Toplotne pumpe se često tretiraju kao obnovljivi izvor energije, iako je za pogon kompresora potrebna električna energija koja se veoma često proizvodi iz fosilnih goriva. Osim pasivnih kuća postoji još jedan rang kuća koje se nazivaju kuće sa nultom potrošnjom energije (misli se na fosilna goriva), kao i kuće sa nula+, koje proizvode višak energije koju plasiraju u mrežu. Pasivne kuće koje ispune ove, dodatne, prinicpe nose naziv Plus i Premium pasivna kuća. Ove kuće poznate su i kao kuće sa nultom potrošnjom energije.
Faktor oblika objekta i orijentacija prozora
Prilikom same gradnje pasivnih kuća postoje pravila koja se moraju ispoštovati, a to je takva gradnja da ima što manje površina kroz koje se može gubiti energija, a što veći komfor unutar samog objekta. Drugim rečima poželjno je graditi kompaktan objekat koji nema puno krivina. Krivine bi komplikovale postavljanje fasada, što bi moglo dovesti do stvaranja toplotnih mostova i mesta gde može doći do prolaza toplotne propuštanja energije. Ovakva gradnja optimizovaće potrošnju energije. Odnosno ovakva gradnja optimizovaće potrošnju energije, ali će uticati i na manje troškove gradnje u smislu količinski manje potrošnje građevinskog materijala.
Položaj objekta je veoma važan, tako da je idealno da kuća bude „otvorena“, odnosno da veliki prozori budu okrenuti ka jugu odakle će tokom zime dobijati značajnu količinu svetlosti i sunčeve energije, važne za zagrevanje. Međutim, kako južna strana dobija i veliku količinu toplote leti, neophodno je iznad prozora postaviti odgovarajuće zastore, senila strehe, koji kuću štite od sunca koje je leti visoko, za razliku od zime kada je nisko i ova senila ove strehe ga neće sprečiti da uđe u enterijer. Upravo iz tog razloga važno je da podovi budu kameni koji će tokom zimskog dana upijati toplotu, akumilirati je, a tokom noći se hladiti i tu toplotu ispuštati u vazduh i zagrevati prostoriju. Leti kako se ne zagrevaju ovi podovi biće prijatni za korišćenje.
Ova tehnika gradnje bila je poznata još starim Grcima. Sokrat je ovakve kuće nazivao sunčane kuće i, još u ono vreme, propagirao da pametnom gradnjom se može stvoriti kvalitetan i ugodan objekat tokom čitave godine.
Autor teksta: Snežana Trtica Graovac