Zeleni zidovi se u prostoru pojavljuju, osim u osnovnom funkcionalnom obliku i kao elementi koje nose umjetničku aplikaciju, skulpturalnu kreaciju u prostornoj arhitektonskoj formaciji arhitektonskih objekta. Zeleni zidovi poprimaju ulogu umjetničkog platna, dajući autorima novi medij izražavanja, a prostoru određeni oblik skulpturalnosti. Upotrebom biljaka u završnoj obradi, teško se može govoriti o materijalizacijskom bogatstvu, već o smislenom, zanimljivom i složenom skulpturalnom karakteru zelenog zida.
U pojedinim slučajevima zeleni zidovi se transformiraju u dominantni umjetnički izraz u prostoru u kome se nalaze, zahvaljujući projektantskom istraživanju potencijala materijala od kojeg su izrađeni. Integrativnim pristupom u arhitekturi i likovnom izražavanju, koji podrazumijeva kombiniranje elemenata arhitekture, dizajna, umjetnosti, ekologije, botanike i prostornog planiranja, može se postići sinergija duha i prostora u kojem se ljudi osjećaju sigurno, uključeno i sretno.
Brojni su primjeri „ozelenjavanja“ urbanih i zatvorenih i otvorenih prostora radi poboljšanja kvalitete u „teškim“ urbanim jezgrama gdje je količina betona i asfalta obrnuto proporcionalna stupnju socijalizacije i uključenosti, a direktno proporcionalna stupnju otuđenosti.
Također razvija i kreativne i umjetničke potencijale kod ljudi koji kroz praksu senzibiliziraju estetske parametre važne za oblikovanje prostora. U tom smislu, moderni arhitekti okreću se biljkama i njihovim „terapeutskim“ svojstvima. Preduvjet za sve ove radnje je stvaranje svijesti kod građana o neophodnosti upotrebe zelenih zidova. Tek tada će se otvoriti mogućnosti za analize i istraživanja zelenih zidova po drugim aspektima. Zeleni zidovi su elementi oblikovanja, kod kojih postoje različite podskupine. Oni svojim funkcionalnim i dizajnerskim karakteristika pružaju i osiguravaju novi umjetnički potencijal ovojnice.
Ljudi se bolje osjećaju u prisustvu biljaka, ljudi se okupljaju kako bi njegovali biljke, biljke imaju prirodnu estetiku koja poboljšava izgled svakog prostora. Stvaranje parcijalnih biljnih ekosustava na zidovima zgrada ili na krovovima kuća pomaže očuvanju ravnoteže i stvaranju održivih rješenja za postizanje energetske učinkovitosti. Arhitektura je disciplina koja implicitno i eksplicitno utječe na duh ljudi koji su njome okruženi.
Arhitektura ima potencijal ujediniti ljude u prostoru i vremenu, kao i direktno utjecati na dinamiku i kvalitetu njihovog socijalnog života. Fokus teorijske analize zelenih zidova je na upoznavanju sa suvremenim i tradicionalnim načinima korištenja vertikalnih vrtova, prirodnih i stvorenih utjecaja kao i osnovama oblikovanja sklopova i funkcionalne sistematizacije.
Potrebno je istražiti formalne, tehnološke, funkcionalne i estetske mogućnosti zelenih zidova kao resursa u procesu projektiranja urbanih elemenata. Elementi vertikalnih vrtova su dio integrativnog arhitektonskog prikaza i osnova su za prepoznavanje i rješavanje estetskih arhitektonskih dilema arhitektonskih objekata. Korištenje zelenih zidnih elemenata u arhitekturi 21.stoljeća otvorilo je nove projektantske mogućnosti i stvorilo izazove za projektante.
Rezultat toga su radovi koji mogu rekonfigurirati u svakom okruženju kao i potpuno nov pristup i način stvaranja. Elementi dizajna vertikalnih vrtova koriste se za rješavanje tehnološke singularnosti kao hipotetske točke u budućnosti u kojoj tehnološki razvoj civilizacije u sve kraćem vremenu dobiva sve veće ubrzanje i teži ka beskonačnosti u obliku eksponencijalne funkcije. Analiza zelenih zidova osigurava kreativan put za inicijaciju, inspiraciju i uključivanje stanovništva u ekološke aktivnosti, prvenstveno u njihovom neposrednom okruženju.
Autor: Prof. dr Budimir Sudimac
