Intervju: Aleksandar Terer, direktor tvrtke profine Croatia
Građevinski sektor u Hrvatskoj prolazi dramatične promjene i pred sudionike u procesu postavlja svaki dan nove izazove, između ostalog i imperativ sustavne edukacije ljudi koji se bave kako graditeljstvom u cjelini, tako i pojedinačnim sektorima ove branše. Jedan od ljudi koji dolazi izravno iz kruga stručnjaka i neumorno skreće pažnju na to kako cijelu ovu granu treba podići na višu razinu i čak predviđa, često sa stajališta onoga koji ne voli što je u pravu, kako će izgledati sutrašnjica i koje ona probleme nužno sa sobom nosi, je g. Aleksandar Terer, direktor tvrtke Profine Croatia. U najnovijem razgovoru za naš časopis, on govori o promjenama, onim dobrim i onim manje dobrim, kao i posljedicama koje često dolaze kao očekivani rezultat nekih propusta iz prošlosti. Odgovorio je, i ovaj put na mnoga pitanja, važna kako za proizvođače stolarije, tako i za građevinare i zaposlene u ovom sektoru.
Prije nešto više od godinu dana razgovarali smo o aktualnim temama iz branše. Je li se od tada nešto promijenilo?
– Na ovako koncipirano pitanje teško je dati jednostavan odgovor, takav koji neće izaći daleko izvan okvira predviđenih za ovaj razgovor. Dakako, stvari se mijenjaju – ako pitate političare, reći će vam vjerojatno da su promjene velike i pozitivne. S druge strane, proizvođači će vam odgovoriti da promjena gotovo i nema, da se negativni trendovi nastavljaju. Istina je, kao i obično, negdje u sredini. Nesumnjivo je da su neke mjere, kao što su poticaji za niskoenergetske obnove i gradnju općenito, te ekspanzija turističke branše kroz gradnju novih hotela, dale snažan poticaj građevinskom sektoru, a samim tim i našoj branši. Međutim, isto tako je nesumnjivo i da su neki problemi kojima smo u razgovoru s kraja 2016. godine posvetili ponajviše pažnje, kao što je educiranost sudionika u procesu i nedostatak stručne radne snage još eskalirali. To sam tada predvidio i nažalost bio u pravu.
Čini nam se da je danas još više prozorskih sustava u ponudi nego tada?
– Mislim da nije ali ovisi što podrazumijevate pod sustavom. Za mene to znači kompletna paleta proizvoda: prozori, vrata, klizno-posmične i podizno-klizne stijene, rolete i grilje, paleta dekora i boja kao i kompatibilni sustavi alu obloga, a sve to mora zadovoljiti sve zahtjeve investitora. Postoji puno proizvođača PVC profila koji imaju samo nekoliko osnovnih profila, što za mene nije sustav. Što se ponude naših marki KBE, Kömmerling i Trocal tiče, sustav sve tri marke je optimiziran i usklađen. Naizgled manje sistema, ali je puno više izvedbenih varijanti unutar njih, svojevrsne „dodatne opreme“, da se izrazim automobilskom termonologijom. Tako kupac ima neusporedivo bogatiju ponudu, na što ste vjerojatno i mislili u svom pitanju, a proizvođači racionalniju proizvodnju. U našem prošlom razgovoru smo spomenuli da se većina prozora ne ugrađuje ispravno.
Meni se čini da je sve manje educiranih radnika na tržištu. Jesam li u pravu?
– Da, to smo već spomenuli i nažalost stalno spominjemo. Educirana radna snaga nije samo problem naše branše, nije to ni samo problem graditeljstva, radi se o problemu cijelog gospodarstva. Na prvi pogled zvuči pomalo apsurdno da se, i pored visoke nezaposlenosti, u Hrvatskoj suočavamo s nedostatkom radne snage, ali to je tako. Podaci o nezaposlenosti, sami za sebe, govore jako malo. U tim evidencijama i statistikama ogroman je broj onih bez edukacije, znanja i vještina potrebnih tržištu rada; veliki je broj i praktično nezapošljivih, osim na najjednostavnijim, pomoćnim poslovima ili imaju stručnu naobrazbu u područjima koja više nikome ne trebaju. U našoj branši je situacija još i gora, jer sustavnog obrazovanja za proizvodnju i ugradnju građevinske stolarije zapravo nikad nije ni bilo. Na to iz profine Croatia upozoravamo i nudimo rješenja i suradnju već 20 godina!
Kako komentirate sve veći odlazak naših stručnjaka u inozemstvo? Koliki je to problem za funkcioniranje graditeljstva u Hrvatskoj i kako to spriječiti?
– Pazite, ja ne bih govorio o „sprječavanju“. Spriječiti nekoga da ode tražiti bolju perspektivu za sebe i svoju obitelj možete samo nekim administrativnim, autoritarnim sredstvima i iskreno se nadam nitko ozbiljan u ovoj zemlji ne razmišlja u tom smjeru. Uostalom, to je u dubokom neskladu sa samom temeljnom idejom Europske Unije, čija je Hrvatska članica. Dakle, možemo pokušati odgovoriti kako našu zemlju učiniti atraktivnijom za ostanak, a to ne možemo bez suštinskog razumijevanja razloga odlaska. Svoditi to na visinu plaće je neoprostivo pojednostavljivanje. U sklopu priprema za nedavno održanu profine partner Akademiju – Novi izazovi 2018 u Velikoj Gorici proveli smo opširnu on line anketu među našim partnerima koja se dobrim dijelom bavila upravo ovim pitanjem – zašto odlaze i kako ih zadržati. Raduje spoznaja da naši partneri, proizvođači PVC stolarije marki KBE, Kömmerling i Trocal, zrelo razmišljaju o ovom problemu i da shvaćaju njegovu kompleksnost.
Ovim ste na neki način predvidjeli moje sljedeće pitanje. Profine seminari za partnere, ili profine partner Akademija kako ste je nazvali, svojevremeno je bio pionirski potez u Hrvatskoj, prvi sustavan program stručne edukacije u branši u okviru vašeg programa sveobuhvatne podrške partnerima. Što nam možete reći o tome i, konkretno, o nedavno održanom skupu?
– Obaveza stalnog stručnog usavršavanje je dio naših ugovora s partnerima i nešto što je čvrsto ukorijenjeno u politiku profine Grupe još od početka djelovanja na ovim prostorima. Očekivati da će naša partnerska poduzeća, proizvođači prozora i vrata, najvećim dijelom male tvrtke, same moći pratiti tehnološka dostignuća, zakonsku regulativu, tržišne i marketinške trendove iluzorno je, i tu je uloga ozbiljnog dobavljača sustava nezamjenjiva. Uostalom, takvo usavršavanje u profine Grupi je uobičajeno na svim razinama, od središnje, korporativne, preko regionalnih do nacionalnih, pa smo sličnu shemu primijenili i ovdje. U početku su to bili jedan ili dva seminara godišnje, vremenom je opseg programa rastao. Naglašavam, ovdje se ne radi o predstavljanju novih sustava profila i uvođenju u proizvodnju, što se podrazumijeva i što manje-više svi rade; riječ je o nekoj vrsti cjelovitog praćenja tehnoloških dostignuća, načina ugradnje, propisa, marketinških trendova i kanala, suradnje sa strukom… široko područje. Dovodimo predavače iz zemlje i inozemstva, prenosimo znanja i iskustva. U pitanju je stalni proces, a ne pojedinačni seminari.
Što se nedavno održanog skupa tiče, bio je to početak našeg ovogodišnjeg ciklusa Partner Akademije, dvodnevni seminar za vlasnike i direktore tvrtki partnera. Imali smo čak tri vanjska predavača – Željko Šundov iz konzultantske kuće Amrop s temom tržišta rada, Mladen Divković iz Agencije za tržišne komunikacije Buzz Guerrilla govorio je o trenutnom stanju na tržištu, komunikacijskim tehnikama i marketinškim trendovima, a Hrvoje Komac iz tvrtke ift Hrvatska o kontroli kvalitete proizvoda. Skupu je prethodila ozbiljna priprema, uključujući i već spomenutu anketu o stanju u branši s fokusom na zaposlenike, a poslovanje profine Croatia i partnera, nove proizvode i perspektive predstavili su stručnjaci iz tvrtke.
Sljedeći u planu su operativnije orijentirani seminari za voditelje proizvodnje i montere i, da ne otkrivamo sve sada, pred nama je još dosta sličnih aktivnosti u ovoj godini.
Osim ovih aktivnosti usmjerenih na profine Croatia i partnere, poznati ste i po intenzivnoj suradnji sa strukom općenito. Što se događa na tom planu?
– Pa, pošto je profine Croatia prva u branši organizirala stručne skupove uvrštene u Program stalnog stručnog usavršavanja Hrvatske komore arhitekata i time postavila neke nove standarde u suradnji sa strukom, svjesni smo da takva tradicija na neki način obavezuje. I dalje smo iznimno aktivni na tom području – u vrijeme izlaska ovog broja vašeg časopisa već će biti održan veliki stručni skup „Zgrade gotovo nulte energije (nZEB) / povezivanjem znanosti, inovacija i gospodarstva“ na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu na kojem sam jedan od predavača, slijedi Dan prozora, sada već etablirani godišnji događaj u ift/Euroinspekt organizaciji, također u Zagrebu; zatim smo na popisu predavača na Hrvatskom kongresu inženjera u graditeljstvu u Opatiji u lipnju… i to je samo dio, aktivnosti na kojima smo već registrirani, a bit će toga još.
Radi se o, po našem mišljenju, jako važnim događajima na kojima se, u višesmjernoj komunikaciji velikog broja aktera (svi navedeni skupovi uključuju po nekoliko stotina sudionika) razmjenjuju ključne informacije – mi proizvođači imamo priliku saznati „kako diše struka“, a arhitekti, inženjeri i svi oni s kojima smo, s više ili manje razumijevanja, svakodnevno u doticaju na konkretnim projektima mogu se upoznati s najnovijim proizvodima i tehnološkim dostignućima, kao i problemima s kojima se u toj komunikaciji susreću proizvođači i izvođači radova na objektima. Siguran sam da se tako intenzivna razmjena informacija i mišljenja i ne može ostvariti na neki drugi način.
Spomenuli ste nZEB skup na Arhitektonskom fakultetu. Svaki dan se susrećemo s novim terminima – niskoenergetska gradnja, pasivne kuće, nul-energetska gradnja… koliko ta terminologija zbunjuje krajnje korisnike?
– Vjerojatno zbunjuje ali to je stručna terminologija i nju koriste uglavnom oni koji znaju o čemu se radi. Kod stručnjaka ne bi smjelo biti zabune, oni bi morali znati o čemu se kod svakog od ovih pojmova radi. Termin „niskoenergetska gradnja“ se već malo otrcao od silne upotrebe; zapravo je svaki prozorski sustav i svaka gradnja danas, ako se radi po propisima niskoenergetska. Pasivne kuće imaju prilično strogo propisana pravila, kako za cjelinu, tako i za komponente i materijale i još uvijek se radi o specifičnoj niši, rastućem segmentu, ali ipak segmentu. Pojam nZEB (near Zero Energy Building) gradnje nam je, iz više razloga, možda i najvažniji. U prvom redu, radi se o konceptu koji u sebe uključuje upravo ono što godinama ističemo kao bitno: kvalitetni materijali i proizvodi – svakako, ali i pravilna ugradnja, pravilni spojevi, međuodnos elemenata, sastavnica građevine, upotreba obnovljivih izvora energije i ekološka svijest općenito.
Osim toga, to je i predmet Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada (2010/31/EU) koja predstavnicima javnog sektora postavlja obavezu da od 2019. godine sve zgrade javne namjene moraju biti izgrađene po nZEB principu, dok obveza energetske obnove po nZEB principima na snagu stupa početkom 2021. godine. Pošto je u Hrvatskoj upravo otvoren postupak dodjele bespovratnih sredstava u modalitetu Trajnog poziva za energetsku obnovu zgrada javne namjene, a novi natječaji su najavljeni, jasno je da važnost ovog pitanja ne smijemo podcijeniti i da je ono za nas od ključnog značaja. Onaj tko ne bude radio po ovim načelima već sada ne može računati na poticanu gradnju, a uskoro će biti i potpuno izbačen iz tržišne utakmice.
Prema jednoj anketi na našoj internet stranici www.prozorivrata.com 50% kućanstva i dalje ima drvene prozore, PVC oko 35 % a aluminij manje od 10 posto. Kako komentirate ove rezultate?
– Ne znam o kakvom uzorku i metodologiji se radi, ali da, vjerojatno je stanje tu negdje. Treba uzeti u obzir strukturu građevina u Hrvatskoj, još uvijek je izrazita većina zgrada iz razdoblja kad PVC kao materijal za prozore na našem tržištu praktično nije ni postojao. U tom smislu, i uzimajući u obzir dosadašnji tempo obnova, rezultat je za PVC čak jako dobar. Ono što sigurno znamo je da je PVC već godinama dominantan materijal za prozore i vrata kad je aktualna gradnja u pitanju. Ukupno gledano u cijeloj Europi a i u Rusiji više od 55% svih prozorskih otvora napravljeno iz iz PVC materijala i taj trend je u porastu.
Konstantno se nameće pitanje, često nas zovu u redakciju i pitaju: Kako izabrati pravi prozorski sustav?
– Pitanje je preopširno jer izbor ovisi o puno faktora. Osnova svega je da birate sustav s kojim ćete postići maksimalnu energetsku učinkovitost, a to je PVC prozor. Neki u prvi plan stavljaju dizajn i boju pa će uzeti aluminij a neki će zbog osobnih afiniteta, iskonske “topline” materijala, a ponekad i predrasuda i neznanja odabrati drvo uvjereni da je „prirodno“ najbolje. Etablirane sustave, koji uglavnom dolaze iz Njemačke, lako je prepoznati jer su već desetljećima na tržištu i tu sigurno ne možete pogriješiti. Problem je što je to tek jedna od komponenti u ciklusu izrade kvalitetnog prozora.
Svakako treba pogledati tko je proizvođač prozora i kakve su mu reference, koliko je dugo na tržištu i što o njemu kažu njegovi kupci. Znate za onu: „za dobrim se konjem praši“! Obavezno tražiti da vam kaže i napiše detalje ugradnje, a sve to još i s montažom po RAL smjernicama. I ne zaboravite tražiti račun i garantni list jer nikad se ne zna.
Vi ste dugi niz godina direktor jedne renomirane tvrtke. Recite nam s vašeg stajališta koliko je prilikom izbora stolarije bitan brend? Da li cijena određuje kvalitetu?
– Brend je bitan, naravno. Ne u onom kolokvijalnom smislu „krpica s markom“, nego u smislu da se brend gradi mukotrpno, sporo, godinama, desetljećima, pa u nekim slučajevima, kao kod naših marki Kömmerling i Trocal i duže od stoljeća. Da se razumijemo, ovo što mi radimo nije roba široke potrošnje i kratkog ciklusa zamjene. Ostati desetljećima na vrhu s proizvodom koji predstavlja dugoročnu, tehnološki zahtjevnu investiciju svakako je znak kvalitete. A je li cijena nesporni pokazatelj kvalitete? Sigurno se dobrom organizacijom, logistikom i znanjem mogu donekle smanjiti troškovi, ali ako netko na tržištu s podjednakim cijenama rada, strojeva, transporta, poreza i niza drugih stavki izađe s bitno jeftinijim proizvodom, morate se zapitati o čemu se tu radi, je li tako?
Nakon pune dvije godine postojanja časopisa “Prozori&Vrata” u Hrvatskoj, ja i dalje imam dojam da nam javnost još uvijek nije dovoljno educirana po pitanju prozorskih sustava i energetske učinkovitosti. Jesam li u pravu i, ako jesam, zašto je to tako?
– Edukacija javnosti je u nekim razdobljima dostizala skoro razmjere histerije i iskreno, ponekad se više bojim „preeduciranosti“ (smijeh). Naravno, ne u smislu „previše znanja“, nego nevjerojatne količine (dez)informacija koja lako može dovesti do toga da se od drveća ne vidi šuma. Javnost je prilično dobro educirana o potrebi štednje energije, brige o okolišu, pa i kvaliteti proizvoda. Po meni je veći problem ono što smo već spomenuli – edukacija struke, zakonodavni okvir i kontrola pridržavanja tog okvira. Dakako, i poticaji za pozitivne pomake. Izgleda, a to nije samo moj dojam, da su pozitivni trendovi kod nas još uvijek više rezultat povoljne klime u okruženju, nego nas samih, posebno naših institucija.
Iskustva s korištenjem fondova EU su dobar primjer za to – njihovo iskorištavanje je još uvijek krajnje nedovoljno i često su gospodarski subjekti prepušteni sami sebi, bez odgovarajuće podrške nadležnih tijela. Pa kod nas se događalo da i jedinice lokalne uprave, znači vlasti, ostanu bez osiguranih sredstava zbog nekompetentnosti u ispunjavanju dokumentacije za apliciranje! Što onda očekivati od malih tvrtki koje i onako svakodnevno vode borbu za opstanak?
Recite nam nešto o vašim novim proizvodima obzirom da je vaša tvrtka izbacila prvi PVC prozor na cijelom svijetu i to onaj Trocalov iz 1954. godine?
– Moram ispraviti navod. Trocal je napravio prvi profil s komorom i ojačanjem i proizveden za serijsku proizvodnju kako se to radi i danas. Primjerak tog prozora još uvijek postoji. Danas imamo najnoviju generaciju profila ugradbene dubine 88 mm koji u standardnoj izvedbi postižu koeficijent Uf 0,95 W/m²K, naglašavam „standardnoj izvedbi“ jer to podrazumijeva okvir, krilo, letvicu za staklo i dva ojačanja. Znači bez ikakvih toplinskih uložaka u profilu ili bez ojačanja itd. Pravim odabirom stakla dolazite u domenu pasivne gradnje, a cijena je prihvatljiva i puno niža u odnosu na druge sisteme koji se moraju „nabildati“ da bi dobili te vrijednosti. Imamo i druge komponente poput podizno-kliznih stijena u sistemima 76 mm i 88 mm ugradbene dubine, a poseban highlight je kombinacija pvc i alu materijala u našem sistemu Zero. Od oba materijala najbolja svojstva uz zaista jedinstven dizajn! Sve nabrajati nema smisla jer bi nam trebalo pola vašeg časopisa (smijeh).
