Kada je riječ o “energetskoj učinkovitosti”, to je apstraktni izraz za većinu ljudi koji nisu sigurni bi li ih mogli točno definirati. Ali kad kažete “ušteda na grijanju i novcu”, odmah ste privukli njihovu pažnju. U zimskim mjesecima za nas je vrlo važno da se dobro zagrijemo, da zalihe energije izdrže ostatak sezone i da nas ne košta više nego što smo u mogućnosti da platiti.
S pojavom stalnih klimatskih promjena, kojima svjedočimo već dugi niz godina, a koje u posljednje vrijeme karakterizira brisanje granica između godišnjih doba i njihovo spuštanje na oštre zime i tropsko ljeto, povećava se potreba za energetskom učinkovitošću.
Energetski učinkovita zgrada u današnjem smislu je ona koja je izgrađena prije svega od kvalitetnih materijala s izraženim izolacijskim svojstvima, dobro brtvljena i s ugrađenom odgovarajućom klasom stolarije, te ona s dovoljno debelim termoizolacijskim omotačem fasade koji učinkovito smanjuje gubitak toplinske i rashladne energije. Ne očekuje se da vlasnik ili kupac stambenog objekta bude stručnjak za građevinarstvo i energetiku, ali važno je dovoljno educirati se o ovoj temi kako bi uspješno poboljšao postojeći životni prostor ili pravilno odabrao novi prije potpisivanja kupoprodajnog ugovora.
Zaštita od vlage
- Priča o energetskoj učinkovitosti zgrade počinje polaganjem prve opeke na gradilištu. „Štedljiva“ kuća ili zgrada ima temelj zaštićen od vode i vlage (i podrumske prostorije ako je to predviđeno projektom), izgrađen je od energetskih blokova, u kojima je toplinska izolacija poda, tj. stropna i krovna hidroizolacija.
- Kako je izravno izložen vlazi iz tla, povremenim ili trajnim podzemnim vodama, a u nekim slučajevima i tekućinama u građevinarstvu (kada u zgradi ima bazen ili rezervoar), temelj je dio zgrade koji zahtijeva posebnu zaštitu.
- Učinkovita zaštita od kapilarne vlage i prodora vode zahtijeva kvalitetnu vodoravnu i vertikalnu izolaciju, što se prije izvodilo premazivanjem dna i bočnih strana bitumenom, a danas se vrši upotrebom premaza na poliuretanskoj, polimernoj ili akrilnoj bazi ili ugradnjom sintetičke hidroizolacijske membrane.
- Zaštita od vlage temelja može predstavljati problem kod već izgrađenih zgrada, jer su loše često loše izvedene ili uopće ne postoje. U ovom je slučaju moguće naknadnu hidroizolaciju ili sanaciju provesti na više načina: otkopavanjem temelja radi primjene odabranog sredstva, iz podruma ubrizgavanjem elastičnog gela na bazi poliakrila u rupe izbušene u temelju ili metodom rezanja zidova.
Energetski blokovi
Takozvani energetski blokovi kao građevno rješenje nude se već duži niz godina, a ono što ih razlikuje od klasične šuplje opeke je njegov sastav, strukturna cjelovitost i bolji učinak izolacije.
Iako su rešetkasti blokovi izvedeni i kao element toplinske izolacije, baziran na cirkulaciji zraka kroz vertikalne šupljine, oni se sve više zamjenjuju, posebno u stambenoj gradnji, termičkim blokovima od cementa, pijeska, vapna i kvarcnog pijeska. Toplinski blok ima samo jednu uzdužnu šupljinu u gornjoj trećini i dva poprečna ugradbena utora na kraćim stranama, a poznat je kao proizvod koji daje stabilnu konstrukciju, vrlo otporan na seizmičke potrese.
Ponuda uključuje blokove različite debljine za uporabu na pregradnim zidovima, nosivim i vanjskim zidovima, pri čemu su vanjski energetski blokovi stopostotna zamjena za fasadnu toplinsku izolaciju. Ovu tvrdnju potkrepljuju rezultati ispitivanja prema kojima blok od 30 cm (najdeblji je 37,5 cm) bez aditiva zadovoljava propisanu maksimalnu vrijednost koeficijenta prijenosa topline kroz zid za novogradnju od 0,3 W/m2K.
Toplinska izolacija
Pri korištenju energetski učinkovitih materijala djelomični problem može biti starost zgrade. Svako odabrano rješenje može se primijeniti na novu zgradu, ali postojeće zgrade imaju određena ograničenja jer su već izgrađene.
Na primjer, na njih se ne mogu primijeniti toplinski blokovi, ali se na taj način može napraviti vanjska toplinska izolacija u obliku klasične kontaktne fasade. Kontaktna fasada izrađena je od ploča stiropora ili kamene vune, koje su položene na zid cementnim ljepilom. Bez obzira na izbor glavnog izolacijskog materijala, postupak je isti, pa osim lijepljenja ploča i pričvršćivanja na zid odgovarajućim tiplama, podrazumijeva nanošenje tankog sloja ljepila na cijelu površinu, postavljanje armaturne mreže koja je prekrivena novim debljim slojem ljepila, premazivanje temeljnim slojem kao pripremu završnog sloja, i ukrašavanje fasade ukrasnom žbukom u boji, granulaciji i uzorcima po vašem izboru.
Pored toplinske izolacije kao njene primarne uloge tj. zaštita od vanjske hladnoće ili vrućine, kontaktna fasada donosi dobru zvučnu izolaciju i zaštitu od buke, što posebno puno znači stanovnicima središnjih gradskih četvrti. Zaštitni učinak izravno je uvjetovan debljinom izo panela, stoga je ključno kupiti što gušći stiropor ili kamenu vunu u skladu sa svojim financijama, a naravno da za izvođenje radova angažirate kvalificirane stručnjake.
Prema sadašnjim standardima, ploče bi trebale biti debljine najmanje 12 cm, iako je uvijek preporučljivo postavljati ih deblje, jer će se to neizravno isplatiti, manjim angažiranjem uređaja za grijanje i hlađenje, manjom potrošnjom energenata.
Imajte na umu da razlika u cijeni između stiropora 12 i 14 nije toliko velika da biste odustali od kupovine debljeg stiropora, ali ova dodatna izolacija od 2 cm više puta će vam smanjiti račune i učiniti da se osjećate ugodnije prilikom boravka u kući.
Pored zidova kroz koje se gubi najviše energije, fasadni otvori su drugi “rasipnik” na svakom objektu. Bez pravilno postavljenih termoizolacijskih prozora i vrata, ne možete očekivati da će učinak fasadne obloge biti potpun.
Kako izabrati stolariju
Pouzdana stolarija trebala bi imati najmanje dvostruka, ako ne i trostruka stakla, da su stakla na prozorima i balkonskim vratima niskoemisijska koja sprečavaju protok energije u okoliš, da krila i okviri imaju dobre brtve, a profili dovoljan broj komora. Inzistiranje na postojanju što više komora unutar profila nije prazna priča, jer su oni glavni izolacijski element stolarije.
Energetski učinkovita stolarija u slučaju PVC-a trebala bi imati najmanje šest komora, po mogućnosti s termo-ispunom od pjene, dok za aluminij idealno govorimo o tri komore i dva termo prekida, također podržano termo-ispunom. Svakako, dobar profil ne znači puno bez pravilno postavljenog stakla.
Izbor podnog izolatora
Ako je dvostruko vanjsko staklo, ono mora biti niskoemisijsko, a ako je trostruko, tada i vanjska i unutarnji panel trebaju biti niskoemisijski. Ova vrsta stakla presvučena je na površini slojem metalnog oksida koji služi da minimizira gubitak energije iz prostora i ulazak hladnog (ljeti toplog) zraka izvana.
Podovi tj. stropovi su površine preko kojih objekt gubi 10-15% proizvedene energije, ovisno o tome ima li podrumske prostorije.
To nije zanemariva količina, a budući da treba spriječiti curenje energije gdje god je moguće, jedan od logičnih koraka u gradnji zasigurno je izolacija poda. Izbor podnog izolatora obično pada na stirodur koji se obično postavlja između betonske ploče i sloja za izravnavanje. Ako je u zgradi ugrađeno podno grijanje, cijevi leže na izolacijskim pločama učvršćene mrežom žljebova, a estrih ide preko njih.
Debljina izolacije poda treba biti što veća. Kupci su se u prvom trenutku pojave podne izolacije uglavnom odlučili za stirodur od 3 cm, jer su im savjetovali da je to dovoljno, ali ako želite da podna izolacija u vašem domu ima smisla, ne smjela biti tako tanka.
Dugogodišnje radno iskustvo i relevantni podaci dobiveni raznim ispitivanjima i mjerenjima doveli su do razvoja inovativnih sustava izolacije poda, gdje hladnoća iz tla ne smije proći kroz temelj. Točnije, ovdje se toplinska brana nalazi ispod betona, zahvaljujući kojoj se u kući ne osjećaju niske temperature tla koje su u jesen i zimu znatno ispod 10 stupnjeva. Sastoji se od termoizolacijskih ploča otpornih na veliko pritisno opterećenje – 50t / m2 ili 70t /m2 pri 10% stlačenosti, na koje se može postaviti praktički cijela zgrada. Za “lagane” zgrade bez podrumskih podova, ploča čvrstoće klase 30 bit će dovoljna, ali već u zgradama u kojima se nalaze podrum, prizemlje i barem jedan kat, preporučuje se klasa 50.
U višeskatnicama gdje je temelj izložen opterećenju visokog pritiska odozdo prema dolje, posebno u točkama ispod potpornih stupova ne bi trebalo postavljati ploče ispod klase 70. U ovoj varijanti podne izolacije debljina stirodura kreće se od 10cm do 20cm, što je u rangu standarda pasivne kuće.
Koliko pažnje posvećujemo izolaciji krova
Uostalom, dio zgrade ili kuće koji je najviše izložen vremenskim uvjetima, a koji dobiva najmanje pažnje, je krov. Bio ravan, nagnut ili četverovodni, krov je površina koju treba izolirati bez ikakvih razgovora kako ne bi došlo do vječno slabog mjesta koje će stvarati probleme svake zime i tijekom kišne sezone. U slučaju ravnog krova, ova vrsta krova mora biti zaštićena od vode izvana, s jednoslojnom membranom izrađenom od sintetičke gume ili PVC-a.
U smislu toplinske izolacije, zaštite od buke i protupožarne zaštite, najbolje rješenje je unutarnji sustav izolacije koji obuhvaća paropropusnu-vodonepropusnu foliju (kod kosih i razlomljenih krovova e postavlja na crijepove), ploče od kamene vune, zatim sloj ploča od staklene vune preko kojih dolazi parna brana u obliku tanke folije koja se na rubovima zalijepi posebnom dvostruko ljepljivom trakom.
Iako zahtijeva ozbiljna ulaganja novca i vremena, energetska učinkovitost koncept je razmišljanja i djelovanja koji će imati pozitivan utjecaj na vaš svakodnevni život. Ako uspješno zatvorite krug štednje, dobit ćete moderan životni prostor koji je ugodan vama i vašim gostima tijekom cijele godine.
