Razvoj aluminija kao građevnog materijala izravno je pridonio razvoju arhitekture, što se očituje u primjerima poslovnih zgrada koje su odraz modernosti, sa staklenim fasadama, neobičnim konstrukcijama, te stambenom gradnjom budući da se fasadni otvori sve više nalaze preko cijelog zida, brišu granice unutarnjeg i vanjskog svijeta.
Svaka povijesna epoha svjedoči o načinu i stilu života. Napretkom civilizacije poboljšavaju se i performanse građevinskih materijala, što utječe na promjenu arhitekture, a što zauzvrat utječe na sliku svijeta kojem pripadamo i ideju prostora u kojem živimo.
Arhitektonski stilovi su u stalnom suglasju s umjetničkim pravcima, pa je razvoj futurizma početkom XX stoljeća doveo do razvoja futurističkog stila u arhitekturi. Očituje se prvenstveno korištenjem modernih materijala, aluminija, stakla, plastike, neutralnih boja poput bijele, sive, crne, dugih linija, reduciranih oblika. Predstavlja svojevrsno kretanje prema metalnim konstrukcijama, hladnim i monumentalnim. Estetika koju je pružio, kako u eksterijeru tako i u interijeru, zasigurno je odraz modernosti i urbanizma. Ovaj stil je još više zastupljen tijekom 21. stoljeća, a tome nedvojbeno pridonosi i tehnološki napredak, pa su i aluminij i njegove legure doživjele napredak, u sastavu i kvaliteti. Aluminijske konstrukcije zapravo nemaju dimenzijska ograničenja, što omogućuje izradu glomaznih i vrlo visokih oblika.
Preteča aluminijskih prozora bili su metalni prozori, razvijeni s razvojem čeličnih konstrukcija, koji su u početku bili slični današnjim aluminijskim prozorima, elegantnih, tankih okvira. Čelik s vremenom zamjenjuje aluminij i time pruža više mogućnosti pri projektiranju.
Aluminijska stolarija prvenstveno je prikladna za velike fasadne otvore, jer se ovaj materijal karakterizira kao lagan, ali istovremeno čvrst i izdržljiv, te vrlo izdržljiv i otporan na razne atmosferske utjecaje, otporan na koroziju i fleksibilan, što arhitektima omogućuje da izraze svoju kreativnost i originalnost. Sigurno je da aluminij ima specifičnu estetiku, koja stolariji daje moderan i vizualno privlačan izgled, inovativan, profinjen i elegantan. Njegov nedostatak ogleda se u tome što nema najbolja izolacijska svojstva jer, budući da je metal, dobro provodi toplinu, no i to se može zanemariti umetanjem tzv. termalnog prekida.
Aluminijski profili nekada su se izrađivali u prirodnoj metalik boji, ali zahvaljujući metodi elektrostatičkog nanošenja boje i njenog plastificiranja mogu biti dostupni u stotinama nijansi, čak i dvobojnim.
Razvoj aluminija neodvojiv je od razvoja stakla, a njihova kombinacija ima prednost u arhitekturi poslovnih zgrada, posebice kada je riječ o fasadama. Zahvaljujući razvoju toplinskih izolacijskih karakteristika stakla, uz prisutnost solarne i UV zaštite, staklo je preko cijelih zidova, te dobivamo tzv. staklene stijene. Staklene fasade gotovo uvijek imaju aluminijske profile, a razlikujemo ih prema konstruktivnom sklopu na okvirne i pločaste, a po izvedbi jednostruke i dvostruke – ovisno o broju stakala, dok na osnovu toga da li je profil vidljiv ili nije podijeljene na polustrukturalne ili strukturalne. Kompletno ostakljenje fasada i izrada tzv. staklenih zgrada, iako su odraz atraktivnosti, energetski su učinkovit i ekonomski isplativ izbor. Staklene fasade postale su imperativ moderne arhitekture, a staklene jedinice se zapravo mogu ugraditi u zidove, s na prvu neprepoznatljivim profilima.
Razvoj aluminija pridonio je stvaranju zgrada koje su impresivne i elegantne, u trendu, s kretanjem prema minimalizmu, čistim i jednostavnim oblicima, ravnim površinama, koje odgovaraju današnjem poimanju luksuza. Aluminijska baza je sve manje uočljiva, dok je staklo dominantno, tako da svjetlost nesmetano prolazi, a eksterijer se stapa s interijerom.