Postojeće norme i propisi definiraju pravilno planiranje ugradnje prozora i uklanjanje nejasnoća. Naime, pravilna ugradnja ovisi o situaciji ugradnje (vrsta izgradnje objekta: cigla, beton i slično). Definira se jasan način montaže te razrađuju posebni zahtjevi ugradnje (vezani uz buku i požar). Pritom se ne smiju zaboraviti iskustva iz prakse, a sve upute moraju biti napisane na svima jasan način.
Naziv RAL u upotrebi je od 1925., kada su njemački privatni sektor i njemačka vlada osnovali „Reichs-Ausschuss für Lieferbedingungen“ (RAL) ili Državni odbor za uvjete isporuke i uvjerenje kvalitete. Zajednički cilj bio je definirati i standardizirati tehničke uvjete isporuke. Za postizanje toga cilja bili su potrebni utvrđeni zahtjevi kvalitete i njihovo praćenje. Institut je neovisno i potpuno odgovorno trebao donijeti pravila i odredbe.
Cilj nije bio samo racionalizirati isporuku, nego prvo osigurati standarde kvalitete. Važnost je pridana zadržavanju i osiguranju kvalitete promicanjem poštenja u poslovanju kroz pošteno, jasno i pouzdano označavanje proizvoda i usluga, a sve u interesu kupca. S povećanim fokusom na uvjerenje o kvaliteti naziv RAL proširen je na Državni odbor za uvjete isporuke i uvjerenje kvalitete.
RAL montaža najvećim dijelom cilja na uštedu energije i pravilnu montažu kako bi se spriječile negativne pojave vlage i njezine posljedice.
Modernim profilima najvećim su dijelom riješeni gubici kroz same prozore ili vrata i IZO stakla, ali pojavljuje se sve veći problem koji se odnosi na neodgovarajuću izvedbu spoja između prozora i zida. Zbog toga se često tek nakon ugradnje energetski učinkovitih prozora pojavljuje vlaga, koja zbog poremećenoga toka toplinskih mostova, odnosno izoterma, uzrokuje pojavu plijesni i gljivica.
Izoterme su linije koje spajaju točke istih temperatura i uz čije je pomoć proračunima moguće prikazati raspodjelu temperatura unutar građevnih elemenata.
Najpoznatiji pojam u izotermi jest točka temperature od 9,3 °C kao vrijednost na kojoj se vlaga iz zraka kondenzira i stvara tzv. rosu, koja ovisno o količini vlage u prostoru stvara i veće nakupine u obliku tekuće vode.
Na primjer, u roku od 24 sata kroz otvor fuge od samo 1 mm i duljine 1 m, koja nije paronepropusno izolirana s unutarnje strane, u građevni element zid kondenzira se otprilike 360 g vode!
To često dovodi do već spominjane pojave plijesni, gljivica, truleži te čak do curenja vode iz zida, ispod novougrađenoga prozora! Za to se često okrivljuje propusnost brtvila ili navodno krivo postavljena okapnica i slično.
Kako bi se spriječile takve pojave i omogućila ugradnja prema već spomenutome RAL-u koji se bavi pravilnom izvedbom, potrebno je izolacijsku razinu održati suhom, prozor pozicionirati na pravilnu liniju izoterme, spriječiti protok vodene pare u izolaciju paronepropusnim trakama ili brtvilima, naročito s unutarnje strane, a s vanjske razine spriječiti ulazak tekuće vode ili proboj kiše, ali i omogućiti neometano kretanje vodene pare iz građevnoga elementa u atmosferu, za što se koriste brtve ili trake.
Energija koja se gubi kroz prozore i vrata košta. Ukupna energija koju troše domaćinstva i zgrade višestruko prelazi potrošnju energije u industriji, a 70 posto ukupne količine energije koja se potroši odlazi na grijanje i hlađenje stambenih i radnih prostora. Također, nepravilno ugrađeni prozori povećavaju razinu buke u stambenim i radnim prostorijama.
Bît RAL montaže jest osigurati tri razine brtvljenja (izolacije):
- unutarnju – koja mora biti zrakonepropusna i paronepropusna
- srednju – toplotna i zvučna izolacija (pjena, staklena vuna i drugo)
- vanjsku – otpornu na udare vjetra i kiše, paropropusnu.
To se može omogućiti primjenom različitih materijala, ovisno o tome radi li se o zamjeni starih prozora ili o ugradnji novih.
Preuzeto iz časopisa Građevinar 8/2020 (tj. 9/2020)
