Ove godine navršava se 65 godina od prvog serijski proizvedenog PVC prozora u svijetu, onog TROCAL-ovog iz 1954. godine. U međuvremenu je udio PVC stolarije na prostorima EU u novogradnji i adaptacijama porastao na preko 50% (u nekim zemljama i preko 80%). Dakle, tržišni uspjeh je neupitan.
Tek malo manje vremena traju rasprave o prihvatljivosti (više ne baš novog) materijala obzirom na, u prvom redu, brigu o okolišu. Pošto su takve rasprave (pre)često utemeljene na stereotipima, poluinformacijama i senzacionalizmu i pošto je osnovna premisa o nepopravljivoj šteti koju čovjek svojim aktivnostima svakodnevno nanosi prirodi krajnje točna i zabrinjavajuća, a katastrofični scenariji svaki dan postaju realniji, javnost nije teško, generalizacijama i odabirom pogrešnih meta, navesti na krive zaključke.
Nekako istovremeno s već spomenutom obljetnicom, prošlo je i 20 godina od objavljivanja jednog od iznimno važnih, za branšu i ključnih dokumenata: Life Cycle Assessment of PVC and of principal competing materials, final report, studija urađena pod pokroviteljstvom Europske komisije u čijoj izradi su sudjelovali PE Europe Life cycle engeenering, Institut für Kunststoffkunde und Kunststoffprüfung iz Stuttgarta, Instituttet for Produktudvikling Denmark i RANDA Group, Barcelona.
Do tada su LCA analize proizvoda (analiza cijelog životnog ciklusa, od sirovine do zbrinjavanja na kraju uporabnog vijeka) bile nešto čime se uglavnom bavio uski krug stručnjaka; tržište, gospodarski subjekti, tijela uprave (zadužena za javne nabave) i javnost su mahom u obzir uzimali samo jedan dio životnog ciklusa proizvoda, onaj uporabni.
Dakako, Profine Croatia je, kao dio Profine Grupe (KBE, Kömmerling, Trocal) iz koje je poslije prvog PVC prozora izašla većina tehnoloških inovacija na području proizvodnje PVC prozora i vrata, odmah prepoznala važnost trenutka i samo pojačala svoju već uhodanu poslovnu filozofiju utemeljenu na principima društvene i ekološke odgovornosti.
Tehnološki proboj
Strateško odlučivanje utemeljeno na LCA analizama pitanje je odgovornosti i igra značajnu ulogu u korporativnom identitetu inovativnih kompanija. Usporedbe na razini proizvodnje materijala i gospodarenja otpadom nisu dovoljne jer se tijekom faza upotrebe i recikliranja mogu pojaviti značajni utjecaji na okoliš ili koristi materijala. Stoga samo usporedba koja razmatra čitav životni ciklus materijala može pokazati potpunu sliku. LCA je moćan alat za analizu i optimizaciju proizvoda tijekom njegovog životnog ciklusa i učinkovit je u širokoj primjeni. Cilj u industriji je bolji proizvod. Metode su uspostavljene i standardizirane, a mogu se dodatno prilagoditi pojedinačnim situacijama; njihova prioritizacija može slijediti korporativnu strategiju, zakonodavstvo ili inovacijske ideje. Zvuči jednostavno i tako bi i trebalo biti, iako u nemilosrdnim tržišnim okolnostima često nije. Zapravo, ustrajati na vizionarskim, dugoročnim i odgovornim strategijama bez odgovarajuće legislativne podloge često je bilo poslovno gotovo suicidalno.
Profine Grupa, sa svojim brandovima Kömmerling, Trocal i KBE, gotovo prometejski se nosila s ovim izazovima. Tako je još 2003. godine na lokaciji Pirmasense pušteno u pogon postrojenje za proizvodnju aditiva (EvA) za prozorske profile koje je tada (a u velikoj mjeri i danas) predstavljalo srce jedinstvenog u branši pogona za proizvodnju inovativnog PVC-a po Greenline recepturi.
Radi se o tehnologiji koja iz proizvodnog procesa potpuno izbacuje olovo i kadmij i koristi isključivo ekološki prihvatljive cink-kalcij (Zn-Ca) stabilizatore u cijelom proizvodnom procesu. Tako su Trocal, Kömmerling i KBE u cijelosti prešli na proizvodnju za okoliš prihvatljivih profila u skladu s LCA principima i znatno prije preporuka Komisije za okoliš EU. To je, dakako, bio skup pothvat, ali se dugoročno isplatio: dobiveni su profili s još boljim mehaničkim i izolacijskim svojstvima, a kad su na snagu stupili ekološki znatno rigorozniji propisi, Trocal, Kömmerlingi KBE su već bili usklađeni s njima (čak bili i ispred zakonodavstva) bez pritisaka kakve nosi prilagođavanje u zadnjem trenutku.
Recikliranje je u svjetlu težnji za održivim razvojem također postalo nezaobilaznim dijelom Profine-ove strategije, čak i prije nego što su propisani rokovi i postotci primjene recikliranog materijala u proizvodnji – aktivnosti Profine Grupe na ovom području opet prethode smjernicama i odredbama Komisije za okoliš EU. Čak i na lokalnoj razini, u Hrvatskoj, tvrtka Profine Croatia je još na prelazu milenija provodila organizirani otkup proizvodnog otpada od svojih partnera – kupaca Trocal, Kömmerling i KBE profila i prosljeđivala ga na dalje, u inozemstvo na recikliranje, što u uvjetima nepostojanja bilo kakve spomena vrijedne zakonske regulative u tom smislu predstavljalo jedinstven i hvale vrijedan primjer brige za okoliš. Naime, suprotno opće prihvaćenoj percepciji, proizvodnja sofisticiranih proizvoda od recikliranog materijala nije ekonomski isplativija od standardne i nosi sa sobom cijeli niz izazova – od tehnoloških do tržišnih. Kako god, cijela ta priča teško da je u datim okolnostima mogla pokriti vlastite troškove, ali se, kao i većina vizionarskih nastojanja, dugoročno pokazala ispravnom. Profine je još jednom pokazao da je ovo igra samo za najbolje igrače.
Pobjednik: inteligentni dizajn
U doba početaka ekspanzije PVC prozora na tržište, problemi u percepciji novog proizvoda prozilazili su iz generalno prihvaćenog stava da je prirodno bolje od umjetnog. Naravno, kao i svaka generalizacija, ovo ne mora biti (i često nije) točno. Tek primjenom LCA metodologije, analizom cijelog životnog ciklusa i njegove usporedbe s konkurentskim materijalima (prvenstveno aluminij i drvo) stvari su počele dolaziti na svoje mjesto.
Koliko god kontradiktorno zvučalo, drvena stolarija zapravo i nema realnih prednosti nad onom od drugih materijala kad je očuvanje okoliša u pitanju: čak i ako zanemarimo konstantnu i više nego opravdanu globalnu zabrinutost devastacijom šuma (udio drvene građe iz kontroliranih i održivih izvora nedopustivo je mali), ostaju primjedbe vezane uz potrebu stalnog održavanja i zaštite sredstvima koja nisu uvijek ekološki prihvatljiva, recikliranje je nemoguće, a zbrinjavanje drvene stolarije nakon uporabnog vijeka predstavlja još uvijek veliki problem: upravo zbog zaštitnih sredstava koje je drvo „upilo” tijekom dugogodišnjeg korištenja, nisu prihvatljivi (s ekološkog aspekta) ni klasična odlaganja, ni spaljivanje.
Kad je aluminij u pitanju, u usporedbi s PVC-om gubi bitku upravo na području koje se tradicionalno smatra slabom točkom proizvodnje PVC profila – naime, u samom procesu proizvodnje polaznog materijala štetne emisije i potrošnja energije premašuju i one kod PVC-a. Uostalom, možda upravo zbog predrasuda i stalnog pritiska javnosti, postrojenja za ekstrudiranje PVC već na prvi pogled ostavljaju dojam relativno ugodne radne sredine i u potpunoj su suprotnosti s gorkim okusom koji ostaje poslije pogleda na prizore „suvremene” sječe šuma i apokaliptične krajolike oko pogona za proizvodnju aluminija. Bilo kako bilo, za prozore, jednu od najvažnijih PVC primjena, dostupne studije zaključuju da nema „pobjednika“ u pogledu poželjnog materijala, jer većina studija zaključuje da nijedan materijal nema ukupnu prednost za standardni utjecaj kategorije. Najviše obećavajući potencijal za smanjenje utjecaja prozora na okoliš očekuje se kroz optimizaciju dizajna.
A upravo je to ono na čemu Kömmerling, Trocal i KBE od samog početka inzistiraju i oko čega grade svoju tržišnu poziciju: bolja mehanička svojstva, još superiornija izolacija i energetska efikasnost, savršena estetika i aplikabilnost u svim arhitektonskim stilovima uz manji utrošak materijala i energije.
Senzibiliziranje javnosti
Recikliranje i gospodarenje otpadom je jedan od aspekata gdje je odgovornost znanosti i struke u senzibiliziranju javnosti ponajveća. „Zelene politike” su po definiciji područje u kojem, pored egzaktnih, provjerljivih činjenica izrazit utjecaj imaju ideologija, svjetonazor i ogromni financijski interesi. Znači, radi se o okruženju koje je lako “kontaminirati”. U uvjetima prave poplave instant informacija i instant konzumenata često se od drveća ne vidi šuma. Primjerice, kad mediji prenesu da će „do 2050. godine u oceanima biti više plastike nego riba”, vjerojatno se radi o analizi utemeljenoj na korektno sistematiziranim podacima obzirom na trenutno stanje i trendove i obrađenoj korektnim algoritmima predviđanja. Vijest je uvjetno točna, atraktivna za skupljanje klikova i – krajnje sugestivna. Kao stvorena (što i jest) za površnog gutača medija današnjice kakav za dublji uvid u problem nema ni interesa ni vremena. Tako se jedna hvale vrijedna inicijativa senzibilizacije javnosti oko realnog problema pretvara u diskreditaciju cijele skupine materijala koji s navedenim problemom imaju malo ili nimalo veze, a na drugoj strani, kroz energetsku učinkovitost i smanjenje emisija CO2 bitno doprinose očuvanju okoliša.
Naime, kad govorimo o zapanjujućim i krajnje zabrinjavajućim količinama plastičnog otpada, moramo znati da se radi o jednokratnoj, uglavnom ambalažnoj plastici. Udio tvrdog PVC materijala kakav se koristi u graditeljstvu, proizvodnji cijevi, elektro i autoindustriji, pa samim time i proizvodnji stolarije ima udio manji od 1 % u ukupnoj masi urbanog otpada. Preciznije: građevinski sektor daleko je najvažniji PVC sektor s gotovo 50% ukupne primjene. Udio PVC-a koji se koristi u ovoj primjeni najveći je i u odnosu na konkurentne materijale. Tu, između ostalog, spadaju okviri za prozore, razne obloge, kao i podovi (uključujući sportske podove). Druga važna primjena PVC-a su cijevi. Otprilike 12% ugrađenog PVC-a odlazi u cijevi otpadnih i oborinskih voda, a konkurentni tržišni udio ove aplikacije smatra se dominantnim.
Sektor električne i elektroničke opreme također igra važnu ulogu. Primjene kabela čine otprilike 11% tržišta u odnosu na ukupnu PVC masu.
U pogledu primjene na sektor ambalaže tržišni udio u odnosu na konkurentne materijale srednji je do mali. U prometnom sektoru (uključujući automobile, kamione, jahte i vlakove), PVC se uglavnom koristi u malim količinama za brojne primjene poput brtvi, cerada, nadzornih ploča, umjetne kože, blatobrana i presvlaka za sjedala. U nekim primjenama u prometnom sektoru, PVC je glavni materijal u usporedbi s konkurentima (plastizoli i umjetna koža, recimo), ali su ukupne mase male. Isto je u medicinskim aplikacijama gdje PVC igra važnu ulogu, ali uz male ukupne količine. Poljoprivredne primjene su u ovom kontekstu zanemarive.
Dakle, PVC o kakvom ovdje govorimo je dio rješenja, a ne dio problema, pod uvjetom da se posluje uz maksimalnu odgovornost i uz odgovarajuću zakonsku podlogu. Uostalom, da se vratimo na gore spomenute oceane, većina plastičnog otpada u njima sastoji se od jednokratnih pakiranje ili mreža za ribolov, koje su jednostavno odbačene, a ne pravilno odlagane. Međutim, svaki komad plastike koji držimo izvan naših oceana korak je u pravom smjeru i u tom je pogledu Profine sa svojim sastavnicama Kömmerling, KBE i Trocal još jednom pionir. Prva je tvrtka u industriji prozora koja je dobila certifikat „Zero Pellet Loss“od strane ugledne „pro-K” asocijacije, a u sklopu globalnih napora PVC industrije da se plastika zadrži izvan oceana. Profine provodi brojne tehničke mjere i procesne promjene da bi se spriječili gubici i najmanjih količina granulata iz proizvodnih pogona u otpadne vode, a samim tim i u oceane. To se sveobuhvatno prati i dokumentira. U Profine-u se nadaju da će takve aktivnosti potaknuti i ostale prerađivače i proizvođače da se uključe u ove i slične inicijative.
Kamo dalje?
Profine Grupa, kao i svi ostali, radi u uvjetima globalnog tržišnog natjecanja, ali od samog nastanka nastoji da svoj izuzetno uspješan pohod iz proteklih desetljeća nastavi daljim tehnološkim i drugim pomacima, ne zaboravljajući pri tome dobrobit planeta na kojem živi i zajednice u kojoj djeluje. Koliko god to u nekim razdobljima bilo ekonomski teško podnijeti, na duže staze se svakako isplati.
Piše: Mladen Divković
Foto: profine Croatia d.o.o.
