U povijesti arhitekture Charles-Edouard Jeanneret, bolje poznat po pseudonimu Le Corbusier smatra se, uz Frank Loyd Wrighta, Walter Gropiusa i Mies van derRohea, jednim od najvećih arhitekata 20. stoljeća i vodećim teoretičarem moderne i funkcionalizma u arhitekturi. Le Corbusier je najviše poznat po otvorenom planu prostora koji je primjenjivao na objektima stambene arhitekture, po utopijskim idejama za urbano planiranje i dizajn, kao i po njegovim teorijama arhitekture i dizajna koje je vrlo rano u svom radu formulirao.
Le Corbusier je bio urbanista, arhitekt, pisac i slikar. Također, on je vrlo strastveno promovirao nove načine razmišljanja u dizajnu i arhitekturi.
Le Corbusier je rođen u Švicarskoj u obitelji koja se bavila izradom satova kroz više generacija. Otac mu je bio urar, a majka pijanistica. S 13 godina on je napustio redovno školovanje kako bi izučio obiteljski zanat u lokalnoj Školi finih Umjetnosti. Upravo ovdje se Le Corbusier prvi put susreo sa satovima crtanja i bio zapažen od strane svog profesora povijesti umjetnosti i crtanja koji je nakon tri godine Le Corbusierovog školovanja predložio da Le Corbusier postane arhitekt.
Profesor je imao vrlo velik utjecaj na mladog Le Corbusiera koji je po njegovom savjetu u razdoblju od 1907. – 1911. godine poduzeo nekoliko putovanja po Europi izučavajući arhitekturu. Tijekom ovih putovanja Le Corbusier je otkrio i upoznao se s proporcijama kao i s arhitekturom južne Europe.
Po povratku sa svojih putešestvija mladi Le Corbusier je radio kao pripravnik u nekoliko poznatih arhitektonskih biroa gdje je imao prilikusresti se s vodećim imenima u arhitekturi tog vremena.
Tijekom Prvog svjetskog rata Le Corbusier se vratio u svoj rodni grad gdje je predavao u svojoj staroj školi paralelno završavajući studij arhitekture. U ovom periodu nastao je jedan od njegovih prvih važnih projekata koji je imao veliki utjecaj na razvoj arhitekture kakvu je Le Corbusier zamislio i koji mu je služio kao obrazac pri projektiranju narednih desetljeća.
Takozvana Domino kuća je spajala ideje prefabriciranih elemenata, fleksibilnosti i minimalizma. Dizajn se sastojao od međukatnih ploča od armiranog betona koje nose vitki, elegantni, betonski stupovi – koncept koji je nama danas poznat kao skeletni sistem. Međutim, u vrijeme kada su noseći zidovi i zidanje ciglom bili standard ovakav način razmišljanja bio je prilično radikalan, posebno kada se uzme u obzir da je Le Corbusier smatrao da je ovakav sistem podoban i za projektiranje stambenih objekata. Domino kuća predstavljala je samo jedan od modularnih elemenata koji su se mogli spajati zajedno i na ovaj način stvarati beskonačan broj kombinacija.
Svoj pogled na stambenu arhitekturu i arhitekturu uopće Le Corbusier je opisao u knjizi „Prema pravoj arhitekturi“ u kojoj je napisao da je kuća zapravo stroj u kojem se živi. U ovom svom dijelu on je sažeo svoju viziju budućnosti stanovanja, ali i graditeljstva uopće. Knjiga je također sadržala i 5 postulata arhitekture kojih se Le Corbusier čvrsto pridržavao u svom radu, bez obzira radilo se o projektiranju stambenih ili javnih objekata. Stupovi se koriste da „podignu“ zgradu i u njoj stvore otvorene prostore. Stupovi, također, omogućuju unutarnji prostor otvorenog plana koji je Le Corbusieru bio vrlo važan.
Fasada je oslobođena nosećih elemenata i ima slobodnu formu, arhitekt je može oblikovati prema svojim idejama i okolini. Horizontalni prozori su važan dio fasade i trebaju osigurati jednak upad svjetlosti u cijelom prostoru. Krovovi su rezervirani za krovne vrtove koje će štititi betonsku konstrukciju i oblikovati zeleni prostor na vrhu objekta. Kod Le Corbusierova manifesta nije ostao samo na riječima, on ga je na vrlo ažuran način primjenjivao na svojim projektima. Vila Savoye je jedan od prvih projekata na kojem se 5 točki Le Corbusierove arhitekture vrlo jasno vide.
Cijela struktura oslanjala se na noseće stupove, a zauzvrat interijer je bio oslobođen i bila je moguća primjena otvorenog plana. Fasade oslobođene nosećih elemenata mogle su biti slobodno oblikovane a najkarakterističniji elementi na fasadi bile su dugačke neprekinute trake prozora. Na vrhu objekta je krovni vrt. Za jedan stambeni objekt Vila Savoye bila je vrlo neobično rješenje za svoje vrijeme, ali je ona istovremeno bila i jedna od prvih nazovimo revolucionarnih stambenih građevina u nizu koje je Le Corbusier projektirao tijekom narednih desetljeća.
Iako je na početku svoje karijere bio fokusiran na vile za bogate građane, Le Corbusier je imao pregršt ideja za stambene projekte velikih razmjera koji su bili namijenjeni građanima koji su bili manje financijski privilegirani od njegovih uobičajenih klijenata.
1927. godine on je dobio priliku da ove ideje provede u djelo projektom kompleksa za stanovanje namijenjenog za tvorničke radnike u Bordeauxu, u Francuskoj. Tako je nastao stambeni projekt Pessac. Pessac je sadržavo oko 70 stambenih jedinica i bio je eksperimentalni projekt. Le Corbusier je na ovom projektu bio i arhitekt i urbani dizajner, a prilikom projektiranja je u obzir uzeo socijalne i ekonomske faktore odlučan u namjeri da osigura budućim stanarima udobno stanovanje po niskoj cijeni.
Le Corbusier je tijekom sljedećih desetljeća radio na velikom broju projekata istovremeno razvijajući svoje ideje za stambene objekte koji će se uklopiti u njegov koncept idealnog stanovanja u idealnom gradu. Kraj Drugog svjetskog rata je sa sobom donio i veliku stambenu krizu na području Europe i Le Corbusier je ovo vidio kao priliku da plasira svoje, za to doba viđene kao kontroverzne, projekte. Ono što je kod ovih projekata bilo kontroverzno je činjenica da su izgrađeni kao soliterski blokovi i mogli su pružiti stanovanje za više desetina tisuća ljudi.
1946. godine on je dobio priliku da izradi projekt za više-obiteljsko stanovanje u Marseillesu, njegov famozni “United’habitation” koji je postao primjer i obrazac projektiranja stambenih objekata u desetljećima koja su dolazila. Zgrada je imala 337 dvoetažnih stanova koji su mogli da zbrinu 1600 stanara. Svi stanovi su bili projektirani u modularnoj shemi i naslagani oko centralnog hodnika na vrlo domišljat način. Sama zgrada projektirana je da bude mnogo više od samo stambenog prostora, trebala je pružiti sve funkcije i usluge koje su bile nužne za udoban život kao što su trgovine, restorani, prostori za djecu i tako dalje. Ovaj objekt je također bio i prekretnica u njegovoj karijeri i donio mu je svjetsku slavu.
Iako je u svoje vrijeme bio vrlo inovativan, može se čak reći i revolucionaran, arhitekt, danas se na Le Corbusier arhitekturu i, pogotovo, na njegove utopijske ideje o urbanom prostoru gleda na daleko kritičniji način. Neboderi u kojima se živi, u ogromnim stambenim blokovima koji liče na otoke same za sebe su se tijekom vremena pokazala kao rješenje kojem je, najblaže rečeno, neophodno dorađivanje i određene promjene kako bi postala humanija. Le Corbusierov način razmišljanja, njegovi koncepti i ideje u ogromnoj mjeri su utjecali na razvoj arhitekture, posebno stambene arhitekture kao i više-obiteljskog stanovanja.
Autor: Antonio Kaučić, dipl.ing.
