Svaki zanat (radnik) danas zlata vrijedi
Kada je riječ o trendu promjena, u bilo kojem smislu već je vidljiva tendencija nove generacije koja ne čeka promjene na bolje, već odlazi tamo gdje je već bolje, vođena sasvim logičnim postulatom da je život jedan i da ga ne treba trošiti na pauze i čekanja. A neki bi rekli da su pametniji od nas koji nismo tako razmišljali. Što se tiče građevinskog sektora, spomenuti postulat je, naravno, primjenjiv, čak i čini se, primjenjiviji nego u ostalim djelatnostima. Zašto je to tako?
Pretpostavlja se da je u građevini općenito, nepoznavanje ili slabije poznavanje jezika na području na koje sada slobodno možemo reći migriraju građani naše zemlje, jedan od razloga da ovi ljudi lakše odlaze nego netko tko ne bi mogao jednako dobro obavljati svoj posao na drugom teritoriju bez dobrog poznavanja jezika. Bez obzira na razlog, činjenica je da u Hrvatskoj postoje kategorije zanimanja koja postaju sve više i više deficitarna. Među njima su na vrhu liste, osim turističkih djelatnika, građevinski djelatnici.
Ne postoji samo u Hrvatskoj nedostatak građevinskih i turističkih djelatnika, već nema zemlje u Europi i svijetu u kojoj poslodavci ne vape za novim djelatnicima kao u spomenutoj zemlji. Na to ukazuju najnovija istraživanja globalne konzultantske kuće Manpower provedena u 44 zemlje. Istraživanje u kojem je bilo uključeno 620 reprezentativnih hrvatskih tvrtki pokazalo je da je potrebno 34 posto više novih zaposlenika nego u prvom tromjesečju ove godine, piše Novi list.
Tko radi na građevini u Hrvatskoj?
Što se tiče najnovijih izvještaja, 82.000 stranih djelatnika će u sljedećoj godini raditi u Hrvatskoj, iako je njihov udio u radnom stanovništvu već visok i iznosi pet posto, javljaju hrvatski mediji. Najveći broj radnih dozvola iznosi 24.000 za građevinu, a slijedi turizam sa 20.000 dozvola.
To očito nije riješilo problem nedostatka radne snage, pa se priprema zakon o promjeni režima zapošljavanja stranaca, tako više neće biti propisivane kvote, već će se izdavati dozvole ovisno o stanju na tržištu rada. Sustav kvota trebao bi biti privremeno obustavljen, tijekom prva tri mjeseca, sve dok zakon ne prođe parlamentarnu proceduru i dok se država ne pripremi za prihvaćanje stranaca pod novim uvjetima, javlja Večernji list.
Usvajanjem novog zakona u pripremi je odluka o kvotama za 2020. godinu prema kojoj bi 81.600 stranaca u Hrvatskoj moglo raditi sljedeće godine. Od toga bi 25.000 postojećih dozvola bilo obnovljeno na još godinu dana, a izdat će se više od 56.000 novih.
Stranci bi trebali raditi pod istim uvjetima kao i domaći djelatnici, ali sindikati tvrde da nitko ne kontrolira poštuju li poslodavci norme. Istovremeno, sindikati strahuju da bi se zapošljavanjem stranih radnika mogao zaustaviti rast plaća u Hrvatskoj.
Ovdje postoji problem koji neke stranke u Hrvatskoj nazivaju “migracija radnika”, odnosno ukazuju na to da će se smanjiti broj domaćih djelatnika i da će se povećati broj hrvatskih građana koji zauvijek odlaze. Međutim, kako stručna javnost iz Hrvatske komentira, Hrvati ne žele raditi na građevini u svojoj zemlji, jer im je otvoren put za mnogo veća primanja u nekim bogatijim gospodarstvima.
Zbog svega navedenog ovo je jedna od najčešćih tema u Hrvatskoj, na razini poboljšanja i rješenja koja bi dugoročno bila učinkovita i udovoljila zahtjevima tržišta u ovoj domeni.
Naime, portal slobodnaeuropa.hr izvijestio je da poslodavci u turizmu ne odustaju od paničnih apela da Vlada dopusti dodatni uvoz radne snage, jer u protivnom turistička sezona dolazi u pitanje. Štoviše, oni nisu sami u svom zahtjevu, jer su se javili građevinski poduzetnici, koji zbog procvata u graditeljstvu, osim četiri do pet tisuća djelatnika iz uvoza za turizam, trebaju još oko devet tisuća u graditeljstvu.
Generalni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić u izjavi za Hrvatski radio rekao je kako ne razumije odgovor Vlade da prvo treba “iscrpiti mogućnosti zapošljavanja naših građana”, jer su službene statistike o broju nezaposlenih ili broju zainteresiranih za rad u građevini jedno, a stvarnost drugo: “Nama se događa da imamo otvorene natječaje, a nitko se na njih ne javi. Da barem pitaju – , kakvi su uvjeti, kolika je plaća, kakvo je radno vrijeme, kakav je smještaj, što je s toplim obrokom, kako biste barem znali da postoji zanimanje za takvim radnim mjestom.
Dakle, nitko se ne javi, iako prema podacima Zavoda za zapošljavanje i njihovim anketama imate stotinjak tisuća ljudi koji bi radili”, požalio se Majetić. Dio sindikata tvrdi da poslodavci uopće ne traže domaće radnike, već traže uvoz inozemne radne snage kako bi je platili manje od domaćih djelatnika i tako stavili više u svoj džep. Nisu usamljeni u takvom tumačenju problema.
Novinarka portala faktograf.hr i bivša predsjednica Sindikata novinara Hrvatske Gabrijela Galić za Radio Slobodna Europa ocjenjuje da je zahtjev poslodavaca da im omoguće dodatne kvote za strane djelatnike prije svega manevar kako bi se uvozom jeftine radne snage spustila cijena rada domaćih djelatnika. Prije nekoliko godina vlada lijevog centra nije odobrila uvoz radne snage, a kvota naglo raste od povratka aktualne većine na vlast. U 2017. godini ukupno je izdano 7.000 radnih dozvola za strance, godinu kasnije 38.709, ove godine čak 65.100.
Unatoč tome, i dalje kažu da nemaju dovoljno radne snage. Mislim da radnici trebaju biti plaćeni, pa će ih biti. A radnike se teško može platiti ako računate na strane radnike koji ne dolaze iz zemalja u kojima su plaće veće nego u Hrvatskoj. Sigurno da radnici iz Austrije, Njemačke ili Francuske neće dolaziti u Hrvatsku na posao, već će doći radnici iz zemalja s nižim primanjima. To onda znači da u praksi imamo situaciju nelojalne konkurencije, jer ćete prijetiti domaćem radniku s radnikom izvana koji će raditi za manje novca”, tvrdi Gabrijela Galić.
Poslodavci ponavljaju svoju uobičajenu mantru da nisu konkurentni na svjetskim tržištima, jer je u Hrvatskoj radna snaga skupa, odnosno opterećena državnim davanjima. Gabrijela Galić kaže da njihova primjedba ne stoji, ali da puno govori o tome koliko hrvatski poslodavci razumiju pojmove poput solidarnosti ili uloge države.
Hrvatska je gora od Pojasa Gaze po izdavanju građevinskih dozvola
Hrvatska je u ovogodišnjem izvještaju Svjetske banke o regulativi poslovanja završila na 51. mjestu od ukupno 190 zemalja. Ovo je povećanje od sedam mjesta u odnosu na prošlu godinu, ali pojednostavljenje izdavanja građevinskih dozvola je, po svemu sudeći, nemoguća misija za hrvatsku administraciju. Naime, u kategoriji građevinskih dozvola Hrvatska se nalazi na 150. mjestu iza Pojasa Gaze, Konga, Gambije i Tanzanije, piše Index.hr. Analiza izdavanja građevinskih dozvola u izvještaju “Doing Business” izvršena je na temelju izgradnje skladišta vrijednog 4,5 milijuna kuna (603.000 eura) na području Zagreba.
Utvrđeno je da se izdavanje dozvole sastoji od 22 postupka, što je iznad prosjeka zemalja Europe i Srednje Azije, gdje je prosjek 16,2 i iznad prosjeka zemalja s visokim dohotkom OECD-a, gdje je to brojka 12,7. Za dobivanje dozvole potrebno 146 dana, prema Doing Business, što je ispod prosjeka u Europi i Srednjoj Aziji, kao i u zemljama OECD-a, ali problematični su i troškovi.
U Hrvatskoj troškovi dobivanja građevinske dozvole, na primjeru koji se analizira, iznose čak 9,2 posto od vrijednosti skladišta, dok je prosjek zemalja Europe i srednje Azije 4 posto, a zemalja s visokim prihodima OECD-a samo 1,5 posto.
Kako proizvođači građevinske stolarije rješavaju deficit radnika u Hrvatskoj?
S obzirom na to da smo redakcija časopisa koji se bavi istraživanjem o širokom području u građevini i imamo dugogodišnje iskustvo u vezi s tim, naši klijenti i suradnici rekli su nam o problemima koje imaju zbog nedostatka radnika. Ako spojimo probleme, oni imaju nekoliko aspekata. Prvi je svakako opći, opći nedostatak majstora, odnosno već obučenih ljudi s iskustvom, kao i model po kojem bi se i to malo stručnjaka i ljudi s iskustvom uopće odlučilo ostati i raditi u Hrvatskoj nakon ponude neke zapadne zemlje koja ima potrebu za radnom snagom u području građevine.
Drugi, što se pokazao lakše rješivim, jest nedostatak obrazovanja i samim tim praktičnog znanja u određenim područjima za koje ne postoji smjer u strukovnim školama, niti na sveučilištima u našoj zemlji. Tako, na primjer, proizvođači stolarije ili ne mogu pronaći, čak ukoliko i puno plate, školovanu osobu koja bi došla i odmah započela koristiti svoje znanje, u određenoj tvrtki, stečeno u jednom od obrazovnih sustava naše zemlje. To se rješava tako što postojeći timovi obučavaju svoje buduće suradnike i djeluju kao netko tko im pruža sve informacije koje trebaju koristiti na poslu. To i nije tako čudno s obzirom na to da u bogatim ekonomijama, odnosno zemljama zapadne Europe, obrazovni sustav funkcionira tako da obučava buduće radnike već tijekom školovanja, kroz praksu koja će im pružiti priliku da ostanu u tvrtki u kojoj su započeli obučavanje.
Profine Croatia d.o.o. jedan od vodećih dobavljača PVC profila na hrvatskom tržištu čiji je direktor Aleksandar Terer za naš časopis objasnio kako pronalaze radnike i dao neke prijedloge koji bi trebali rezultirati poboljšanjima u području građevine.
On se na početku izlaganja složio da je manjak radnika u ovom području građevine pitanje na vrhu svih aktualnosti: “Ovo je tema broj 1 u Hrvatskoj, a naša branša je pogođena istom. Iskustva su različita, ovisno o regiji i uvjetima koje poslodavci daju zaposlenicima”, objasnio je Terer i dodao nešto o trendu radnika koji odlaze iz zemlje.”
Radnici odlaze van iz Hrvatske ponukani pričama o drastičnim razlikama u plaći, koje su najčešće nerealne i pogrešno protumačene. Razlog tome je u činjenici da se kod nas govori o neto plaći koja se radniku isplaćuje, a u Njemačkoj o bruto plaći. Treba dodati da su u Njemačkoj davanja za poslodavca veća, što znači da je neto manji, ali u konačnici je neto sigurno veći nego u Hrvatskoj.
Međutim, troškovi života su veći, i činjenica da je to život daleko od obitelji, pa je veliko pitanje koliko je to zaista isplativo. Moja procjena je da je na kraju razlika oko 30% u odnosu na neto plaću u Hrvatskoj. I sve to pod uvjetom da znate nešto njemačkog jezika.” Plaća je, čini se, ovdje nešto što je sporno i definitivno glavni razlog migracija radnika, a kako to rješavaju hrvatski proizvođači stolarije, približio nam je upravo ovaj stručnjak: „Činjenica je da su svi proizvođači prozora u protekle dvije godine drastično povećali plaće svojim zaposlenicima, ali opet ovisno o regiji i mogućnostima.
S druge strane, gotovo nitko nije podigao cijenu svojih proizvoda ili ju je povisio neznatno. Najgore od svega, nitko nije tražio od djelatnika da se poveća obujam proizvodnje kako bi se pokrila razlika tih povećanih troškova.” objasnio je Terer i dodao: “U konačnici trpe proizvođači.
Oni pronalaze nove zaposlenike svugdje, u Srbiji, Bosni, Makedoniji, a neki su potegnuli i do Azije. Međutim, bojim se da će to biti kratkog daha, jer će ti ljudi htjeti zaraditi više i najvjerojatnije produžiti za Njemačku ili Austriju.” Ono što također nastaje kao, uvjetno rečeno, problem je tendencija radnika u proizvodnji stolarije u cijeloj regiji da radnici kad nauče posao, odlaze u drugu zemlju ili, pak, pokrenu vlastitu tvrtku.
Međutim, direktor ove uspješne tvrtke kaže da je taj postotak zanemariv: “Danas se gotovo nikada ne dogodi da netko ode iz proizvodnje i otvori vlastitu tvrtku, ali sporadično se i to događa. Nažalost, još uvijek nema obrazovanog kadra jer kurikulum za ova zanimanja još ne postoji. Ali mogu vam reći da na tome intenzivno radimo i da bismo već iduće godine mogli dobiti prve srednjoškolce u struci bravar alu i pvc stolarije “, optimističan je na kraju ovaj stručnjak.
Marijan Brlečić, prodajni predstavnik za Centralnu Hrvatsku, renomirane tvrtke GEALAN d.o.o., također je, svojom stručnom analizom dao svoje mišljenje o pitanju deficita radnika:
“S obzirom na trenutnu situaciju sa deficitom radne snage, a pogotovo sa kvalificiranim radnicima mnogi proizvođači stolarije su se odlučili posegnuti za radnicima iz drugih država. Tako primjerice je vrlo čest slučaj da se nalazi radna snage iz BiH, Srbije i Albanije što i do sada nije bila rijetkost, no zadnjih godina se sve više uvozi radna snaga i iz Ukrajine, a i mnogo daljih zemalja poput Nepala ili Indije”, rekao je Brlečić i objasnio kako je regulirano obrazovanje kadra koji je potreban u tvrtkama koje se bave proizvodnjom profila: “Školovanog kadra za djelatnost izrade i montaže stolarije gotovo da i nema, sve se manje-više to školovanje radi unutar samih poduzeća za vrijeme poslovanja”.
Kao i naš prethodni sugovornik, i ovaj stručnjak se osvrnuo na neke načine na koje se radnici ipak mogu zadržati na određenom mjestu: “Da bi se zadržalo kvalitetne radnike bilo je potrebno uz povećanje plaća, poboljšati i uvjete na radu, tako da osim što je cijena rada porasla, kvalitetni zaposlenici traže i bolje uvjete radnog vremena, te ugodniju radnu atmosferu. Izazov je naravno uvijek i kada zaposlite mladog i sposobnog radnika koji je voljan učiti i raditi da postoji rizik kada nauči posao da će možda željeti otvoriti svoje poduzeće i krenuti samostalno u poslovanje, ali kvalitetni poslodavci ili znaju zadržati sposobne ljude ili se sa njima dogovoriti da i ako krenu u vlastiti posao da zajedno kasnije ostvare međusobnu suradnju”, zaključio je na kraju svoje analize Marijan Brlečić.
Deceuninck, tvrtka koja je, također, jedna od najuspešnijih u proizvodnji PVC profila i koja, trenutno, u svoja dva pogona u Hrvatskoj upošljava preko 100 radnika, dala je svoj doprinos ovoj temi.
Josip Klasić, manager prodaje i marketinga Deceuninck kompanije na samom početku izlaganja rekao nam je nešto o planovima za budućnost koje imaju, a tiču se svakako i ove teme radnika:
“Naš je plan u vrlo skoroj budućnosti dva sada dislocirana pogona objediniti u jedan koji će omogućiti podvostručenje proizvodnje. Pripremne radnje su u tijeku i nadamo se da će se naši planovi realizirati u skoroj budućnosti. U novom pogonu zapošljavat ćemo oko 200 radnika. Uzmemo li u obzir da je prosjek starosti naših zaposlenika svega 32 godine, mislim da novim radnim mjestima pomažemo zadržati najproduktivniji dio radnog stanovništva u Hrvatskoj. Nadalje, primanja naših radnika veća su od prosjeka u ovoj industrijskoj grani”, objasnio je Klasić i dodao nešto o planovima koji se tiču motivacije radnika da ostanu u kompaniji kakva je i Deceuninck: “Svjesni smo da radnike možemo zadržati jedino odgovarajućim primanjima i pozitivnim odnosom prema radu. Trenutno najveća konkurencija poslodavcima u Hrvatskoj općenito, pa tako i u našoj branši, su zemlje zapadne Europe.
Mišljenja sam da ostanak u domovini itekako pruža priliku za zadovoljstvo naših radnika koji su kvalitetni, spremni na promjene i ne bježe od požrtvovnog rada i zalaganja”, prenio je svoj stav u konačnici menađer prodaje i marketinga Deceunincka.
Autor: Mirjana Makarin, novinar