Bilo da je u pitanju kamen, opeka ili keramika, čovjek je koračajući kroz epohe razvoja svog okruženja navikao na tom putu oslanjati se na čvrste obloge, koje samom konzistencijom pružaju osjećaj čvrstoće i dugovječnosti. Ako na to nadovežemo činjenicu da su upravo objekti od cigle i različitih vrsta kamena tijekom stoljeća uspješno odolijevali zubu vremena, da su mnogu antički i srednjovjekovni utvrđeni gradovi izdržali višegodišnje opsade i napade neprijateljskih vojski i ostali kao svjedoci prošlosti do danas, tada i nije potrebno dodatno objašnjavati snažnu simboličku moć „zida“, duboko ukorijenjenu u našoj svijesti.
Sve do postmodernističkog perioda, koji je prema nekim tvrdnjama otpočeo još 70-ih godina 20. stoljeća, a zapravo svoje puno osamostaljenje kao umjetnički pravac doživio tek tri desetljeća kasnije, arhitektura stambenog prostora definirala se isključivo kao arhitektura „teških fasada“. Ono što je postmodernizam sa sobom donio definitivno je eksperimentiranje s novim tehnikama gradnje i „igranje“ materijalima. Da je tada data prognoza nečega što je sada svakodnevica suvremenog graditeljstva, malo tko bi u tu prognozu i povjerovao.
Umjetnički izraz angažiran da proizvede grandiozno i osigura mu besmrtnost kod budućih generacija zahtjeva značajne financije, i ne smije biti sputan nedostatkom neophodnih materijala ili ljudskih resursa. Ipak, aluminij svojom veličanstvenom ljepotom nalazi put do stambenih objekata, bez obzira na to što je taj put zaobilazan. Ako i nisu adaptirani za kuće, glomazni aluminijski i stakleni elementi uspješno se primjenjuju na fasadama stambenih zgrada, a ova tendencija, čini se, polako uspijeva zaživjeti na svim kontinentima.
To je ono što kaže teorija. A praksa pokazuje da je u ljudskoj psihi želja da se okružimo barem malom dozom luksuza. Stambeni objekti ukrašeni aluminijem odišu upravo tom vrstom luksuza koja je običnom čovjeku potrebna da bi se osjećao posebno. Iako su kod nas i dalje u širokoj primjeni, kod kupaca stanova počinje se polako osjećati zasićenost akrilnim fasadama zbog njihove primjetne uniformiranosti, i svođenja izbora manje-više na odabir boje zidova. Tržište istočne i jugoistočne Europe možda spada u najtvrdokornije protivnike promjenama, ali baš zato kada na jednom takvom mjestu dođe do pomicanja, to je siguran znak da je data promjena i definitivno zašla u pore čitave planete.
