Priča o energiji je priča koju slušamo svakodnevno, što, složit ćete se, nije ni čudno jer živimo u vrlo promjenjivim klimatskim uvjetima. Naime, prije svake zimske i ljetne sezone, iako prijelazna razdoblja više nisu izvjesna, pitamo se isto – što nas čeka i koliko ćemo potrošiti na grijanje i hlađenje. No, ako imate pasivnu kuću, nećete se morati baviti takvim problemima, jer niti jedno godišnje doba neće utjecati na udobnost vašeg života, ali ni na budžet.
Što su pasivne kuće?
Pasivne kuće su energetski najučinkovitiji objekti, koji troše čak i do 95% manje energije u odnosu na konvencionalne, odnosno do 70% u odnosu na nove, suvremene objekte u našem okruženju. Pasivne kuće se definiraju kao objekti koji troše manje od 15 kWh/m2 stambene površine. To se misli na potrošnju fosilnog goriva. Pasivne kuće maksimalno svojom orijentacijom i prozračnošću koriste obnovljive izvore energije, posebice sunčevo zračenje. Treba naglasiti da svaki odrastao čovjek oslobađa između 75-100 W energije. Tako što se pasivno zagrijavaju, odnosno, koriste energiju dobivenu kroz prozore, unutrašnju energiju od tuširanja, kuhanja, kućnih aparata, pa i samih ukućana, kao i energiju nastalu zagrijavanjem zraka.
Da bi kuća pripadala domeni pasivnih kuća, potrebno je zadovoljiti vrlo stroge kriterije. Svaka pasivna kuća mora ispoštovati pet principa:
- Orijentacija kuće i prozora i njihove dimenzije;
- Pasivna kuća mora imati visoki stupanj izolacije;
- Visok stupanj brtvljenja;
- Rješavanje i eliminiranje toplinskih mostova;
- Postojanje kvalitetnog, mehaničkog sustava ventilacije.
Ove principe definirao je fizičar Wolfgang Feist, koji je prije više od tri desetljeća osnovao Institut za pasivne kuće u Darmstadtu. Kuća koja ispuni ovih pet principa nosi naziv Classic pasivna kuća. U novije vrijeme definirana su još dva principa koji se odnose na udio obnovljivih izvora energije, prije svega sunčeve topline preko solarnih panela i toplinskih pumpi za iskorištenje vode i zraka.
Toplinske pumpe se često tretiraju kao obnovljivi izvor energije, iako je za pogon kompresora potrebna električna energija koja se vrlo često proizvodi iz fosilnih goriva. Osim pasivnih kuća postoji još jedan rang kuća koje se nazivaju kuće s nultom potrošnjom energije (misli se na fosilna goriva), kao i kuće s nula+, koje proizvode višak energije koju plasiraju u mrežu.
Čimbenik oblika objekta i orijentacija prozora
Prilikom same gradnje pasivnih kuća postoje pravila koja se moraju ispoštovati, a to je takva gradnja koja ima što manje površina kroz koje se može gubiti energija, a što veća udobnost unutar samog objekta. Drugim riječima, poželjno je graditi kompaktan objekt koji nema puno zaobljenja. Zaobljenja bi dovele do komplikacija u postavljanju fasada, što bi moglo dovesti do stvaranja toplinskih mostova i mjesta gdje može doći do prolaza toplinskog „propuštanja“ energije.
Ovakva gradnja optimizirat će potrošnju energije.
Također, položaj objekta je vrlo važan, tako da je idealno da kuća bude „otvorena“, odnosno da veliki prozori budu okrenuti prema jugu odakle će tijekom zime dobivati značajnu količinu svjetlosti i sunčeve energije, važne za zagrijavanje. Međutim, kako južna strana dobiva i veliku količinu topline ljeti, neophodno je iznad prozora postaviti odgovarajuće zastore, sjenila, koji kuću štite od sunca koje je ljeti visoko, za razliku od zime kada je nisko i ova sjenila ga neće spriječiti da uđe u interijer. Upravo iz tog razloga važno je da podovi budu kameni koji će tijekom zimskog dana upijati toplinu, akumulirati je, a tijekom noći se hladiti i tu toplinu ispuštati u zrak i zagrijavati prostoriju. Kako se ovi podovi ne zagrijavaju ljeti bit će ugodni za korištenje.
Ova tehnika gradnje bila je poznata još starim Grcima. Sokrat je ovakve kuće nazivao sunčane kuće i, još u ono vrijeme, propagirao da se pametnom gradnjom može stvoriti kvalitetan i ugodan objekt tijekom čitave godine.
Autor teksta: Dario Jurić, dipl.ing.arh.
