Čak 74,1 posto tvrtki u Europi ima problem s nedostatkom sirovina i poluproizvoda, zaključak je istraživanja njemačkog IFO instituta. Ova situacija uzrokuje lančanu reakciju koja dovodi i do brojnih drugih problema s kojima se trenutno suočava globalna ekonomija, kao što su inflacija, poremećeni lanci opskrbe i nestabilne cijene. Stalne promjene predstavljaju veliku prijetnju mnogim tvrtkama, a one same imaju malo vremena za reakciju. U najnovijoj studiji konzultantske kuće Horváth stručnjaci otkrivaju što tvrtke moraju učiniti kako bi svoje poslovanje adekvatno prilagodile novonastalim okolnostima.
„Izazovi s kojima se tržište suočava su veliki i vrlo specifični. Događaji kao što su gomilanje kontejnera u lukama zbog pandemije, višemjesečni lockdown u Šangaju, blokada Sueskog kanala i rat u Ukrajini imaju dugoročne posljedice na lance opskrbe, što se dalje odražava na cijene i inflaciju“
ističe Maria Boldor iz Horvátha.
Kako bi proizvodne tvrtke, poput onih iz automobilske industrije stvorile dobru osnovu za održivu strategiju, njemački stručnjaci izdvojili su šest mjera na koje bi se trebali fokusirati. To su kontinuirano praćenje tržišta, kontroliranje cijena i indikatora učinka (KPI), digitalizacija i automatizacija, usklađivanje internih procesa, selektivno povećanje cijena i efikasna komunikacija s kupcima.
Kontinuirano i pažljivo praćenje tržišta posebno je značajno kada se cijene, dostupnost i rokovi isporuke brzo mijenjaju, kako bi tvrtke mogle na vrijeme prilagoditi svoje cijene i prodaju. Reagiranje na poskupljenje sirovina, na primjer, samo tri tjedna kasnije, može stvoriti velike troškove.
Kako bi se mogla predvidjeti prodaja i zarada, sustav mora definirati ključne indikatore učinka (KPI) za mjerenje uspješnosti prilagodbe cijena, čime se olakšava evaluacija provedenih aktivnosti.
Digitalna i automatizirana rješenja i analiza podataka postali su imperativ sa širokom primjenom u različitim područjima poslovanja. Dobar digitalni alat omogućava i uspostavu automatskog obavještavanja, u obliku sustava ranog upozorenja na novonastale okolnosti.
Nekada su sektori nabave i prodaje funkcionirali odvojeno, no sada se to iz temelja mijenja – nabavu i prodaju potrebno je promatrati kao dijelove zajedničkog procesa i neophodno je usklađivanje njihovih ciljeva.
Nagle promjene cijena sirovina potrebno je kontinuirano usklađivati s cijenom proizvoda koje tvrtka prodaje. Preporuka je da se povećanja ne primjenjuju u cijelosti, na način da zbog deset postotnog povećanja troškova nabave, za isto toliko podigne i cijena asortimana. Umjesto toga, poskupljenja bi trebalo provoditi na selektivan i diferenciran način.
Za cjelokupan uspjeh u realizaciji poskupljenja značajno je i da se komunikacija s klijentima o predstojećim povećanjima odvija rano i transparentno. Za ovo je neophodno da tvrtke adekvatno informiraju, osnaže i podrže svoj prodajni tim, kako bi on pripremio kupce.
„Nakon brzog reagiranja na trenutnu situaciju, moraju se donijeti strateške odluke kako bi se postigao uspjeh koji će biti dugoročno održiv. Kako bi se to omogućilo, potrebni su digitalni procesi, analize i funkcije praćenja u smislu holističkog upravljanja učinkom. Stručnost zaposlenih i digitalizacija moraju ići ruku pod ruku. U tom slučaju, trenutna situacija može čak ponuditi mogućnosti za povećanje prodaje“
zaključuje Boldor.
