Male jedva vidljive stvari čovjek lako može zanemariti i ne cijeniti ih. To je slučaj sa staklom. Nije ni čudo: tko u svakodnevnom životu obraća pažnju na jednoličnu površinu prozirne strukture? Važan je pogled i prirodno svjetlo. Prozore, a posebno stakla, cijenimo samo kada nedostaju ili su neispravni. U cilju podizanja svijesti o ulozi stakla u našim životima, Ujedinjeni narodi su odlučili da 2022. bude Međunarodna godina stakla. Štoviše, staklo je već sada čuvar naše udobnosti i sve veći zahtjevi zaštite okoliša ga svrstavaju u najvažnije materijale bolje budućnosti.
Zanimljivo je da se ovaj prirodni materijal koristi od davnina. Javlja se u grudicama tektita, minerala nepoznatog porijekla, koji se pojavio na Zemlji mnogo prije homo sapiensa. Tektit nastaje kod udara meteorita od okolnog otopljenog materijala. Ipak, povijest stakla je prvenstveno priča o genijalnim ljudima. Iako dokazi o ovoj proizvodnji materijala datiraju iz drevne Mezopotamije prije 3.500 godina, prvi proizvodi napravljeni od mase koju bismo mogli nazvati staklom datiraju od prije 9.000 godina. Od drevne Mezopotamije razvijen je niz tehnologija koje su poboljšale estetiku proizvoda i našu udobnost i određivale društveni status. Asortiman obuhvaća nakit i male posude napravljene od puhanog stakla u staklanama Starog Egipta i trenutno poznate ploče od ravnog stakla duge šest ili preko devet metara koje se koriste za izgradnju.
Staklo je prešlo dug put otkako su drevni inženjeri implementirali svoje izume. Staklo koje se koristilo u starom Rimu prvobitno je uvezeno iz Sirije, gdje su izumljene peći koje su dostizale temperaturu preko 1000 stupnjeva Celzijusa. Prvi primjeri kvadratne, neprozirne površine od puhanog stakla i spoja s olovom potječu iz bogate Aleksandrije, dijela Rimskog carstva. Nakon pada Rima, tisuću godina, procesi su se polako unapređivali u središtima poput Konstantinopola a potom i Venecije, gdje se od tada na otoku Murano izrađuju umjetnička djela od stakla.
U srednjem vijeku, staklari su svojim najbogatijim klijentima nudili vrhunsko staklo tog doba – to su bili okrugli komadi zamućene boje meda koji su se, pa sve do danas, koriste za vitraje u crkvama. Ovo staklo je bilo dostupno u različitim oblicima, uključujući, ali ne ograničavajući se na romb i kvadrat. Veličine staklenih ploča izrezane iz puhanih krugova ili cilindara izrezanih na trake također su postale veće. U 14. stoljeću normanski staklari razvili su revolucionarnu tehnologiju koja je omogućila izradu znatno većih, do 50 cm dugih i relativno ravnih staklenih ploča od puhanog stakla, što je utjecalo na cijenu materijala i povećalo njegovu popularnost.
Smanjenje cijene zbog velike narudžbe za gotovo 300.000 staklenih panela korištenih za izgradnju Kristalne palače – paviljona Svjetske izložbe u Londonu, 1851. godine, označilo je još jednu prekretnicu u povijesti stakla. Tako je engleska tvornica stakla postala vodeći svjetski dobavljač komercijalnog stakla. Zahvaljujući dizajnu koji je kreirao Josepha Paxtona, začetnika paviljona, staklo se doživljava kao futuristički materijal koji se može koristiti za izgradnju „staklenih kuća“ budućnosti. Naša stakla, a samim tim i prozori, postali su veći zahvaljujući Amerikancima koji su poboljšali engleske tehnologije povećanjem automatizirane proizvodnje od sredine devetnaestog stoljeća.
Od 1850-ih, niz izuma je revolucionirao proizvodnju ravnog stakla. Henry Bessemer izumio je tehnologiju za izradu gotovo idealnog ravnog stakla. Godine 1856. braća Siemens su stvorili otvorenu peć grijanu plinom, čime se postiglo više talište i posljedično veća prozirnost materijala. Konačno, 1913. godine, belgijski procesni inženjer Emil Fourcault, izumio je metodu za proizvodnju (ekstrudiranog) vučenog stakla.
U Velikoj Britaniji dogodio se još jedan napredak. 1952. Alastair Pilkington je izumio takozvano FLOAT staklo. Pilkingtonova metoda uključivala je izlijevanje staklene smjese iz peći u plitke posude obložene kositrom. Velike, ravne i prozirnije staklene ploče bile su bliže idealu stakla kao nevidljivog medija. Čak su i mjehurići i izbočine tipične za vučeno staklo nestale, iako su neki korisnici tvrdili da takve nesavršenosti doprinose romantičnom šarmu starinskog stakla, slično zvukovima pucketanja vinil ploča u odnosu na CD. Očigledno, kraljica Elizabeta II nije smatrala mjehuriće u staklu vrijednim jer je 1970. godine dodijelila titulu „Lord“ gospodinu Pilkingtonu. Pilkingtonova metoda je poboljšana i danas omogućava izradu staklenih ploča debljine 25 milimetara u usporedbi sa staklenim pločama samo 4 milimetra debljine koje je Sir Alastair uspio da proizvesti 1950-ih.
FLOAT staklo se pokazalo kao najbolji materijal za ispunjavanje kontradiktornih zahtjeva u građevinarstvu. To se posebno odnosi na prozore jer oni obično moraju jamčiti maksimalnu transparentnost, štititi od sunčeve svjetlosti i pregrijavanja, smanjiti promjene temperature zbog hlađenja i grijanja u prostoru zaštićenom prozorom i održavati prostor sigurnim. FLOAT staklo je savršen medij za inženjere i arhitekte zbog svoje univerzalne prirode. Može biti prekriven zaštitnim premazima, obojen, izrezan u bilo koji oblik i korišten za izradu integriranih staklenih jedinica.
IZO stakla novo su oružje za smanjenje našeg doprinosa klimatskim promjenama. Zahvaljujući svojstvima najsuvremenijih premaza raspršenih na staklenu površinu i uporabi plemenitih plinova u prostorima između stakla, IZO stakla nude povećane parametre toplinske izolacije i stoga postaju tipovi štitova koji poboljšavaju pasivne performanse zgrade. Na ovaj se način, zgrade s velikim ostakljenim površinama manje zagrijavaju i gube manje topline, a samim tim potrebno im je manje energije za kompenzaciju temperaturnih fluktuacija.
Veličina ostakljenih površina u našim kućama postala je odrednica naše financijske situacije, dodatno pružajući mogućnost povezivanja prostorija s vanjskim svijetom, zahvaljujući čemu su naše terase i vrtovi postali „zelene sobe“. I autor ovog teksta napisao ga je sjedeći za radnim stolom s pogledom na dugu perspektivu vrta, koji pruža beskrajnu inspiraciju zahvaljujući … staklenim prozorima!
Smatramo zdravo za gotovo da staklo treba biti što je više moguće transparentnije kako bi se osigurao najbolji prodor prirodne svjetlosti. Također bi trebalo osigurati dobru izolaciju jer – kako kažu Skandinavci – ne želimo potrošiti bogatstvo na „grijanje za vrane“ i ne želimo da nam ulična buka remeti naš svakodnevni život. Štoviše, staklo će biti sigurno i štititi naše kuće od provalnika, a nas od komadića razbijenog stakla; prozori s jednim staklom su i dalje bili standardno rješenje prije desetak godina. Povijest stakla je povijest civilizacijskih promjena i evolucije našeg razumijevanja ili čak percepcije udobnosti. Kako bi danas izgledao naš život bez stakla?
Svakako manje udoban i manje lijep. Ne treba podcjenjivati činjenicu da je staklo inspirativan materijal za inženjere i arhitekte. Omogućava savijanje zakrivljenih površina i 3D oblikovanje. Može se uklopiti u okvir ili postati samonosivi materijal kada se osiguraju konstrukcijska svojstva. Može biti obojen, laminiran, pjeskaren ili čak promijenjen iz neprozirnog u proziran zahvaljujući elektrokromatskoj tehnologiji. Štoviše, staklo se može koristiti kao medij u tehnologiji solarnih panela, koja se stalno razvija. Industrijska revolucija učinila je staklo simbolom prosvjetljenja i bolje budućnosti.
Ne možemo zamisliti modernu arhitekturu i suvremenu pop kulturu bez stakla – kalifornijske kuće sa bazenima i luksuzom panoramskih pogleda na oceanske lagune ili limuzine na prilazima. Staklo je postalo alat za kreiranje različitih tipova prostora i pojmova kao što je „kutni ured“ što je zaštitni znak prestižnog direktora u visokom poslovnom bloku. Staklo je također primarni alat za kreiranje prostora s kontroliranom mikroklimom poput plastenika ili zimskih vrtova koji nude mogućnost stvaranja kontrolirane mikroklime, ali i ukazuju na bogatstvo vlasnika.
Budući da je staklo za naše pretke u devetnaestom i dvadesetom stoljeću bilo simbol budućnosti, može li imati istu ulogu i danas? Svakako, jer bi ovaj materijal trebao osigurati kvalitetan svakodnevni život u bližoj i daljoj budućnosti. Staklo se koristi u gotovo svim javnim zgradama, uključujući, ali ne ograničavajući se na bolnice, jaslice i centre za starije osobe. Štoviše, popularnost i raznovrsnost njegove primjene čini staklo materijalom prvog izbora koji se koristi za renoviranje zgrada i njihovo prilagođavanje sve strožim standardima koje uvodi EU u okviru Europskog zelenog dogovora i Fit for 55, kao i globalni BREAM, LEED i VEEL standarda.
Klimatska kriza potiče promjenu pristupa globalnoj proizvodnji, transportu, građevinarstvu i potrošnji energije. To se odnosi na sve, uključujući i proizvođače stakla. Srećom, staklo je među rijetkim materijalima koji se mogu 100% reciklirati i čiji se proizvodni ciklus može optimizirati za smanjenje emisije ugljičnog-dioksida. Zanimljivo je da se ugljični otisak proizvodnje dvostrukog stakla nadoknađuje u roku od 6 do 22 mjeseca, zahvaljujući uštedi energije koja proizlazi iz njihove uporabe.
Nadalje, deseci odjela za istraživanje i razvoj uz podršku akademskih centara i laboratorija uključeni su u inovacije u sektoru prerade i proizvodnje stakla, koji samo u Europi zapošljava gotovo 16.000 ljudi. Primjena dvostrukih i trostrukih ostakljenja postala je dio globalnog procesa revitalizacije i toplinske modernizacije postojećih zgrada. Poboljšani parametri stakla i prozora u renoviranim poslovnim blokovima i stambenim zgradama pružaju bolje uvjete za rad i život.
Svijet oko nas se ubrzava i zahtijeva više truda za suočavanje s nepoznatim. Međunarodna godina stakla ima za cilj pokazati važnost stakla u današnje vrijeme, ali i ukazati da će ono postati jedan od ključnih instrumenata za suočavanje s budućim izazovima. Neće ga koristiti samo znanstvenici, inženjeri i arhitekti, već i mi. Stoga se možemo nadati da će svi imati osjećaj koliko toga ovisi o standardnom staklu te koliko neobičnih namjena može imati!
PRESS GLASS d.o.o.
Ulica dr. Marijana Mlinarića 5
Poduzetnička Zona Jalžabet,
HR – 42203 Jalžabet
T. +385 42 62 90 01
varazdin@pressglass.com
www.pressglass.com