Ranije generacije drvenih prozora podrazumijevale su uske, pravokutne elemente manjih dimenzija, uobičajeno dvokrilne, s metalnim šarkama i staklom od samo 2-3 mm. Prozori su se otvarali uz pomoć metalnog zasuna ili ručke. Ove prozore nije odlikovala visoka razina trajnosti i termoizolacijskih svojstava. Naime, okno je moglo pucati usljed jakog vjetra, dok je veća količina hladnog/toplog zraka ulazila u objekt zbog nedovoljno dobrog brtvljenja.
Od ovog stakla nisu se mogli izrađivati veći paneli ako se radilo o fasadnom otvoru, već su prozori bili izrađeni iz više dijelova, odvojenih letvicama.
S vremenom se karakteristike drvene stolarije poboljšavaju, dobivaju se i kvadratni prozori s 4-milimetarskim panelom od float stakla, fiksiranog pomoću silikona i brtvenih guma.
Poboljšavaju se i načini pokretanja, te se osim klasičnog otvaranja, stvara mogućnost otvaranja po vertikalnoj osi ili otklapanja, čime ovi prozori postaju moderniji. Ugradnjom energetski efikasnog stakla u drvenu stolariju, IZO ili niskoemisijskog, povećava se i njena termoizolacijska sposobnost. Međutim, na kvalitetu i trajnost drvene stolarije prvenstveno utječe razvoj profila.
Suvremeni drveni prozori izrađuju se od višeslojnih ljepljenih elemenata, čime se povećava stabilnost u pogledu savijanja i pucanja profila, te postižu se odlična mehanička svojstva.
Nakon sastavljanja, drveni profili se podvrgavaju površinskoj obradi, koja je precizna kao i pri obradi namještaja.
Izvodi se prema sustavu raspršivanja zraka s pod pritiskom u četiri premaza – prvo impregnacija, potom bojanje, te nanošenje osnovnog premaza i, na kraju, zaštitni sloj na vodenoj bazi. Sva sredstva za obradu drvene stolarije proizvedena su na vodenoj bazi i ekološka su.
Činjenica da je drvo biološki obnovljiv resurs također pridonosi ekološkoj strani, pa čak i kada se životni vijek ove stolarije privede kraju, ona je biorazgradiv otpad koji, kao takav ne zagađuje prirodu. Lakiranje ekološkim lakovima na vodenoj bazi također omogućava jednostavno održavanje drvene stolarije.
