Pasivna kuća je termin usko povezan s energetskom učinkovitošću, a odnosi se na stambeni objekt koji funkcionira bez klasičnih grijaćih i rashladnih sustava. Radi se o građevini čija godišnja potrošnja energije za zagrijavanje prostora ne prelazi 15 kWh po m² stambene površine (ekvivalent je 1 litra lož-ulja po m² ili 1 kubik plina po m²), a sve zahvaljujući spoju grupe faktora u koje spadaju odgovarajuća termoizolacija, adekvatan geometrijski oblik odnosno arhitektonsko rješenje, alternativni izvori energije i specijalni ventilacijski uređaj koji mijenja grijaća tijela i klimatizaciju, te određene vrste i modeli stolarije.
Pasivna kuća ukupno troši 80-90% manje energije od konvencionalne i zbog ovog svojstva predstavlja najštedljiviji oblik objekta iz klase energetski učinkovitih, a kako se u njoj temperatura tijekom cijele godine ne spušta ispod niti podiže iznad određene vrijednosti, objedinjuje ekonomičnost i udobnost stanovanja. Prvi uvjet za postizanje ovog standarda iskazuje se kroz pojam super brtvljenje i super izolacija.
Prozori i vrata ključni dio slagalice
Super brtvljenje znači da zidovi kuće s unutarnje strane moraju biti obloženi zračno nepropusnim slojem koji će činiti neku vrstu nevidljive opne za zaštitu grijanog prostora. Zračno nepropusni sloj može se dobiti na različite konvencionalne načine, bilo to unutarnjim žbukanjem, postavljanjem brtvenih folija, ili pak panela drvnog porijekla. Najvažnije je da brtvena površina ima kontinuitet, bez neplaniranih otvora i šupljina kroz koje prolazi zrak. U suprotnom, prodor zraka dovest će do toplinskih gubitaka, pojave kondenzacije i strukturnih oštećenja konstrukcije. Princip po kojem se izvodi super brtvljenje naziva se „pravilo olovke“ zbog osobine kontinuiranosti, poput neprekidne linije nacrtane olovkom u jednom potezu.
Naziv super izoliranog zaslužuje nositi objekt s vanjskim termoizolacijskim slojevima ukupne debljine od 20 cm do 30 cm, zahvaljujući kojima koeficijent prolaska topline na neprozirnim površinama termičkog omotača fasade (tamo gdje nisu prozori i vrata) ne prelazi 0,15 W/m²K. I ovdje će vrijediti pravilo olovke, što znači da na omotaču nigdje ne smije biti termo mostova, a također ni u izolacijskim slojevima podova i tavanskog prostora. Ako se izvedu pomoću valjano izabranih materijala i s dobro definiranim vezama, super brtvljenje i super izolacija pri vanjskoj temperaturi od -10 stupnjeva za rezultat će imati operativnu temperaturu cjelokupnog prostora od 20 stupnjeva Celzijusa bez dogrijavanja.
Kada govorimo o samoj arhitekturi pasivne kuće, prva generalna preporuka je da objekt ima kompaktan, što pravilniji geometrijski oblik. Iz kuta energetske učinkovitosti gledano, složeni oblici koji se u praksi izvode po želji investitora, a odraz su talenta i maštovitosti projektanta, uopće nisu pogodni za uspješno odrađivanje super izolacije i super brtvljenja. To su objekti čija fasada najčešće podrazumijeva puno neobičnih oštrih i tupih kuteva, ili pak oble rubove i igranje lukovima kao glavnu temu. Budući da se kod njih energetska učinkovitost na traženoj razini ne može do kraja postići putem zidova, naglasak se najčešće stavlja na stolariju.
Osim oblika, pomoć u štednji energije pasivnoj kući pružit će i okolna vegetacija (smanjuje jačinu vjetra i ublažava djelovanje mraza zimi, a stvara hladovinu ljeti), orijentacija prema stranama svijeta koja bi po mogućnosti trebala biti južna, raspored prostorija, primjerena zaštita od sunca, te veličina i raspored prozora i vrata. Sve to zahtijeva ozbiljno promišljanje i vrlo precizne proračune, i stoga pasivne stambene objekte mogu projektirati samo obrazovani stručnjaci s iskustvom u ovom području.
