Staklo je jedan od omiljenih izbora dizajnera i arhitekata. Ono ne daje samo priliku da se odabirom završnog materijala daje osobni pečat i postigne određeni dojam koji objekt prikazuje svijetu, već i priliku svim korisnicima objekta da komuniciraju s vanjskim svijetom i sudjeluju u svemu što se u njemu događa. Staklo je zapravo jedini prozirni materijal koji omogućava otvoreni pogled i sa zgrade i na nju, a istovremeno ima dovoljnu čvrstoću koja mu omogućava uporabu na fasadama.
Međutim, temelji za stvaranje staklenih fasada, postavljeni su u 18. stoljeću, kada su ljudi počeli koristiti drvo za izradu nosivog dijela zgrada, kao i veće staklene površine za prozore.
Prvi pravi pokušaji izrade staklenih fasada dogodili su se krajem 18. stoljeća, kada se u gradnji počelo koristiti željezo, a kasnije i kovano željezo, koje je u kombinaciji sa staklom dobilo modernu, prozirnu površinu koja oslikava lakoću i daje unutarnjem prostoru veliku količinu svjetla. Ova prva upotreba velikih staklenih površina i metala – željeza i kovanog željeza – postavila je temelje za razvoj modernih staklenih fasada.
Stakla koja se danas koriste za izradu fasada obrađena su na određeni način kako bi se smanjila njihova toplinska provodljivost. Ova stakla često su dvoslojna ili troslojna, s dodatnim slojevima vakuuma ili ispunom od inertnih plinova koji sprečavaju izmjenu topline između unutarnjeg i vanjskog prostora te s premazima koji utječu na smanjenu količinu izmjene topline.
No, pored toplinskih karakteristika moderne staklene fasade imaju općenito poboljšane performanse kada su u pitanju i drugi važni čimbenici koji ih čine ugodnijim za prostore u kojima se koriste, poput zvučne izolacije.
Popularnost stakla potpuno je opravdana. Zahvaljujući ovom materijalu, zgrada dobiva dovoljno svjetla, a interijeri su puno svjetliji i živahniji, što smanjuje potrebu za umjetnom rasvjetom i štedi energiju, drugim riječima: smanjuje račun za struju.
Naravno, to je posebno očito u slučaju energetski učinkovitih fasada na kojima je riješen problem pregrijavanja uslijed insolacije. Velika količina prirodnog svjetla u unutrašnjosti čini prostor većim, prostranijim i širim. Također, dobro osvijetljeni unutarnji prostori dobro djeluju na psihu korisnika prostora, bez obzira radi li se o radnom ili životnom prostoru.
Moderna arhitektura
Ako su staklene fasade izrađene prema modernim standardima i kvalitetno, njihova energetska učinkovitost može biti i više nego zadovoljavajuća, stoga mogu povoljno utjecati na smanjenje toplinskih dobitaka tijekom ljetnih mjeseci, istovremeno dopuštajući dovoljno prirodnog svjetla da uđe u unutrašnjost i učini zgradu estetski privlačnom.
Također, staklene fasade mogu tijekom zimskih mjeseci osigurati sunčevu svjetlost u unutrašnjosti zgrade i na taj način sudjelovati u pasivnom grijanju prostora.
Staklo je postalo sastavni dio moderne arhitekture i dizajna, ne samo kada je riječ o zgradama za svakodnevnu upotrebu i namještaju, već i kada je riječ o zgradama i makro svijetu koji nas okružuje. Upotreba stakla dodaje auru suvremenog dizajna i suvremenosti zgradama i prostoru, a zahvaljujući modernim tehnologijama staklenih fasada koje se danas koriste, omogućuju ugodan boravak i korištenje prostora. Korištenjem energetski učinkovitih tehnika i tehnologija, kao i materijala pri izradi i ugradnji staklenih fasada, one se mogu pokazati kao izvrstan izbor koji omogućuje ugodan boravak u prostoru, a istovremeno pružaju impresivne vizualne efekte. Ova kombinacija energetske održivosti i estetike danas može staklene fasade uvrstiti u ekološki prihvatljive materijale, iako je prije nekoliko desetljeća to bilo nezamislivo.
