Osim prozorskih okvira, način ostakljenja je izuzetno važan za energetsku učinkovitost prozora i vrata. U ovoj ulozi nalazi se staklo, kao najčešće, ali i plastika, pri čemu oba materijala mogu biti prozirna, obojena, presvučena folijom ili premazom, laminirana, reljefna ili tamna.
Ostakljena jedinica može imati jedno ili više stakala, pri čemu se koeficijent prolaznosti topline smanjuje ugradnjom dvoslojnog ili troslojnog stakla. Kombinacije stakla sastavljene od nekoliko stakala s međuprostorom ispunjenim zrakom ili plinom koji djeluje kao toplinski izolator, nazivaju se IZO stakla. Njihovi međuprostori uokvireni su distancerom, ispunjenim apsorberom vlage, tj. molekularom.
Preporuka je da međuprostor stakla bude minimalne širine 12 mm jer upravo i širina međuprostora, kao i njihov broj, utječu na koeficijent toplinske prohodnosti. Na toplinsku izolaciju utječe i vrsta plina kojim se ispunjava međuprostor stakla, a to su najčešće argon, ksenon ili kripton koji djeluju kao toplinski izolator.
Za izradu IZO stakla mogu se koristiti:
- float staklo – ravno prozirno staklo,
- laminirano staklo – sastavljeno od više float stakla zaljepljena folijom,
- kaljeno staklo – float staklo termički obrađeno radi poboljšanja mehaničkih svojstava,
- ornament staklo – staklo ukrašeno različitim uzorcima ili
- reflektirajuće staklo – staklo premazano metalnim filmom koji dio svjetlosti reflektira, a dio apsorbira.
Druga vrsta posebno energetski učinkovitog stakla je niskoemisijsko staklo (Low-E), odnosno staklo s premazima na bazi vanidijevog-oksida koji se u obliku tankog filma nalazi na unutarnjoj strani unutarnjeg stakla.
Taj film propušta kratkovalno zračenje, odnosno vidljivi dio spektra, dok se dugovalno (IC zračenje) reflektira i sprečava gubitak topline reflektirajući ga natrag u prostor. Ova kombinacija stakla je u odnosu na IZO staklo skuplja oko 20%, ali su i gubici topline kod niskoemisijskog stakla za oko 50% manji.
Staklo i kao dio modernih fasada
Energetska učinkovitost je nezaobilazna pri projektiranju komercijalnih objekata, budući da imaju veliku površinu i troše mnogo više energije. Stoga se suvremeni projektanti suočavaju s mnogo izazova, zahtjeva i zadataka, jer osim što građevinu treba uklopiti u eksterijer, osigurati dovoljno svjetlosti u unutrašnjosti poslovnog prostora, cjelokupno zdanje treba biti i energetski učinkovito. Kako su brojne studije pokazale da je produktivnost zaposlenika veća u ugodnijem okruženju, poslovne zgrade su sve češće gotovo u cijelosti izgrađene od stakla.
Staklene fasade postale su imperativ moderne gradnje, a prozorske jedinice su integrirane u zidove i često neprepoznatljive. Ove zgrade izgledaju impresivno i daju posebnu specifičnost, poslovnost i ljepotu poslovnim objektima.
Međutim, ovakav tip fasada znači i velike troškove jer staklo samo po sebi nema dobra termoizolacijska svojstva. Od početka niti tehnologija proizvodnje kao niti tehnike ugradnje nisu pridonijele energetskoj učinkovitosti, te je dolazilo do značajnih kako ekonomskih, tako i ekoloških gubitaka. Međutim, posljednjih godina, dolazi do revolucije u ovom području, a rezultat je, između ostalog, i upotreba energetski učinkovitog stakla – IZO ili niskoemisijskog.
Dakle, upotreba termoizolacijskog stakla u konstrukciji fasade omogućava projektira- nje objekta visoke estetske kvalitete i velike energetske učinkovitosti.
