Suvremena arhitektura je, moglo bi se reći bez oklijevanja, sve više orijentirana na energetski učinkovite zgrade. Sve razvijenija ekološka, ali i ekonomska svijest stvaraju istinska građevinska remek-djela koja pomiču granice i kreću se k sve većoj samoodrživosti. Ipak, u želji da se smanji potrošnja energije kako za grijanje objekata, tako i za njihovo hlađenje, ponekad je moguće gotovo hermetički zatvoriti objekte što može uzrokovati niz problema. Da bi se to spriječilo, jedan od načina je postavljanje ventilirajuće fasade.
Ventilirajuće fasade, u biti, uključuju sve beskontaktne fasade i one su bez izuzetka neprozirne. Mogu se izrađivati od najrazličitijih materijala – aluminijskih kompozitnih panela, cementnih ploča, mramora, granita, granitne keramike, WPC-a, drveta i drugih materijala.
Ono što je specifičnost ovog tipa fasada jeste postojanje zračnog prostora između termoizolacije koja se nalazi na zidu objekta i fasadne obloge. Upravo taj zračni prostor ima ključnu ulogu dodatnog izolatora i preko njega se odvodi kapilarna vlaga koja se stvara usljed temperaturnih razlika.
Objekti koji imaju ovaj tip fasade omotani su slojem termoizolacije koja smanjuje termičke razlike na zidnoj konstrukciji i čime se postiže da temperatura zidova bude približna temperaturi zraka prostorija u interijeru te se na taj način postiže veća kvaliteta stambene udobnosti u samom objektu.
Tijekom ljeta sustav vrlo sporo akumulira toplinu jer se termički val u unutrašnjost objekta prenosi ublažen i time se značajno smanjuje izravni učinak sunčevih zraka.
Zračni prostor između termoizolacije i završne obloge predstavlja prirodnu ventilaciju i vrlo je značajan tijekom vrućih ljetnih mjeseci kada se vanjski zaštitni zid zagrijava usljed čega dolazi do promjene gustoće zračnog sloja i zagrijavanja u šupljini u odnosu na zrak u okolini. Ovako zagrijan unutarnji zrak stvara „efekt dimnjaka“, kreće prema gore i kroz ventilacijske otvore izlazi van i smanjuje zagrijavanje objekta stalnim kretanjem odozdo prema gore. Zimi ovog efekta nema, tako da nema ni značajnijeg kretanja zraka.
Kada je u pitanju izbor materijala za fasadne elemente svakako treba voditi računa o podneblju tj. klimatskim uvjetima, namjeni objekta, ali o ekološkoj i estetskoj dimenziji. Materijal koji opstaje svuda i uklapa se, u sve vrste stilskih kombinacija, zadovoljavajući i najzahtjevnije ukuse, a zadržavajući, pri tom, ljepotu i jedinstvenost prirodnog materijala izuzetnih ekoloških i fizičko-tehničkih svojstava nesumnjivo je – drvo i s njim na fasadi kuća će zasigurno „prodisati“.
O ČEMU TREBA VODITI RAČUNA PRI IZBORU ODGOVARAJUĆIH DRVENIH FASADNIH ELEMENTA?
Najprije se treba odlučiti za odgovarajuću vrstu drveta. Da bi se drvo koristilo za fasadne elemente najvažnije je da je stabilno, odnosno, mora biti izdržljivo na temperaturne razlike i sve vrste uvijanja, savijanja i skupljanja te se mora i jednostavno održavati – dakle, mora biti kvalitetno. Drveni fasadni elementi se u Europi uglavnom izrađuju od ariša, smreke, bora, tise, jele, a sve se više koriste i zapadni crveni cedar, meranti, ipe i tikovina. U posljednje vrijeme primjetan je rast upotrebe termički obrađenog drveta i za fasade. Razlog za češće korištenje termo-drveta leži u njegovom produženom vijeku trajanja jer se izlaganjem visokim temperaturama hemiceluloze u njemu razlažu, a one su glavni izvor hrane mikroorganizmima koji izazivaju truljenje i propadanje drveta.
Pored toga, termički obrađeno drvo je i stabilnije od neobrađenog jer manje ispušta i veže vlagu, a ujedno se iz njega termo-tretiranjem odstranjuje smola i povećava gustoća za oko 10%.
Kada je u pitanju odabir drveta, svakako bi trebao biti što bolji, ne samo zbog ukupnog estetskog dojma već i zbog dugovječnosti fasade. Rupe od čvorova su nedopustive.
KAKO ZAŠTITITI DRVO?
Ne treba izgubiti iz vida činjenicu da je drvo prirodni materijal koji svoj život nastavlja na objektu pa se mora posvetiti pažnja i njegovoj zaštiti da bi što duže trajalo i bilo lijepo. Atmosferske (ne)prilike kao što su kiša, snijeg, mraz, vjetar, UV zračenje, smog… itekako utječu na sve fasade, pa i drvene, s tim da drvetu dodatno prijete i različiti insekti i mikroorganizmi. Drvo pod utjecajem atmosferskih prilika i mikroorganizama mijenja svoj izgled i postupno dobiva sivkastu patinu, a moguće je da pod utjecajem vlage dođe do truljenja ili pucanja. Zbog svega navedenog, drvo treba zaštititi.
Na tržištu se može naći više različitih premaza za zaštitu drveta. Za drvene fasade odlične rezultate daje tikovo ulje (potrebni su češći nanosi, svake dvije godine), ali se preporučuju i lazure na vodenoj bazi s kojima drvo i dalje može primati i otpuštati vlagu (obnavljanje na pet do deset godina). Trebalo bi izbjegavati klasične lakove jer brzo pucaju i ljušte se, a osim toga, moraju se temeljito odstraniti prije ponovnog nanošenja. U biti, što je premaz neprozirniji, skraćuje se vrijeme između dva ciklusa održavanja. Drvo treba zaštititi prije montaže – ne samo da je jednostavnije nego je i djelotvornije.
IZGLED OBJEKTA
Ovisno o načinu montaže drvenih fasadnih elemenata, ali i presjeka i profila samog drvenog materijala ovisit će konačan izgled objekta. Vertikalno montirani elementi od poda do stropa, izdužit će objekt, učinit će ga vizualno vitkijim, dok će ga horizontalno postavljeni elementi učiniti širim i prostranijim.
Ovisno o profilu (gotovo svaki proizvođač ima svoje) ovisit će o sustavu montaže – pero-utor, s preklapanjem, sa „zaključavanjem“ i sl. Za one koji vole izgled „brvnare“, moguće je dobiti fasadne elemente sa zaobljenom vanjskom površinom.
UGRADNJA DRVENIH FASADNIH ELEMENATA
Prilikom isporuke drvenih fasadnih elemenata potrebno je najprije provjeriti jesu li svi elementi isporučeni u skladu sa specifikacijom. Preporučuje se nabava drveta koje je već osušeno u sušari. Odgovarajuće skladištenje do ugradnje je od presudnog značaja. Ukoliko je moguće, drvo bi trebalo skladištiti u natkrivenom prostoru, odignuto od poda, u horizontalnom položaju sa odgovarajućim razmacima kako bi se omogućilo strujanje zraka. Ukoliko se mora skladištiti na otvorenom, potrebno ga je zaštiti vodonepropusnim materijalima (npr. najlonom) i obavezno odignuti od tla s otvorima ispred i iza kako bi se omogućilo da drvo „diše“.
Osnovni uvjet za kvalitetno postavljanje drvene fasade je ravan zid. Isto tako, osim kvalitetnih fasadnih elemenata, jednako kvalitetna mora biti i podkonstrukcija, kako primarna, tako i sekundarna.
Primarna drvena podkonstrukcija ugrađuje se vertikalno na zid. U idealnom slučaju dimenzije trebaju biti 140×50 mm. Osni razmak između dva drvena nosača trebao bi biti između 400 i 600 mm. Između drvenih nosača postavlja se termoizolacija i uglavnom je to polutvrda prešana kamena vuna. Debljina ploča kamene vune rješava se termičkim proračunom u okviru izvođačkog projekta i ovisi o klimatskim uvjetima i obvezi poštivanja energetske učinkovitosti. Po potrebi se može postaviti i u dva sloja, poprečno, da bi se izbjegli termički mostovi.
Preko termoizolacije se pričvršćuje paropropusna i vodonepropusna folija (tzv. NT folija). Ova folija je od izuzetne važnosti jer omogućava propuštanje pare i isparavanje iz objekta, dok s vanjske strane sprječava potencijalno vlaženje kamene vune. Izuzetno je trajna i postojana i podnosi temperaturne razlike od -40 do +80°C!
Na primarnu podkonstrukciju, postavlja se sekundarna, također drvena, čiji je zadatak da omogući zračni sloj debljine najmanje 400 mm i nesmetano vertikalno strujanje zraka kako bi fasada mogla obavljati svoju funkciju. Na sekundarnu podkonstrukciju ugrađuju se fasadni elementi počevši odozdo prema gore. Vijci moraju biti od nehrđajućeg čelika i dovoljno dugački da najmanje 32 mm uđu u podkonstrukciju. (Glave vijaka mogu biti reljefne kako bi se smanjila refleksija i učinili ih što neprimjetnijim.)
Prilikom postavljanju treba paziti da se posvuda ostvari što veća cirkulacija zraka, uključujući i prostor oko prozora i vrata. Otvore za zrak na kraju treba zaštiti odgovarajućom metalnom mrežicom za zaštitu od glodavaca i velikih insekata, ali s rasterom koji ne smije biti manji od 5 mm kako bi zrak mogao strujati.
Tijekom ugradnje od vitalne važnosti je odstraniti vlagu iz fasade, a oko prozora i vrata postaviti okapnice. Na kraju sve potencijalno problematične spojeve treba zaštititi visokokvalitetnim silikonom.
KAKO SE VIDI IZ SVEGA NAVEDENOG, DRVENA VENTILIRAJUĆA FASADA PREDSTAVLJA OZBILJNU INVESTICIJU. ZAŠTO SE ONDA IPAK ODLUČITI ZA NJU?
Navesti ćemo samo nekoliko razloga, a ima ih mnogo više: smanjenje troškova za grijanje i hlađenje zbog korištenja ovog tipa fasada vraća uložena sredstva u samo nekoliko godina. Zbog dugovječnosti fasade (ukoliko se pravilno i redovno održava) produžava se i osnovna vrijednost samog objekta.
Ove fasade bolje štite zidove objekta od smrzavanja i odmrzavanja, a time se eliminira stvaranje pukotina na spojevima i otpadanje žbuke. Toplinska izolacija je efikasna kad je suha, a fasadni elementi imaju ključnu ulogu jer zadržavaju 90% atmosferske vode, a kondenzirana vlaga unutar zidova brzo isparava kroz ventilacijski sustav. Zvučna izolacija je značajno poboljšana.
Drvene fasade pored toga nude i neograničene mogućnosti oblikovanja i završnog izgleda fasade. I na kraju, ali ne manje važno – izgledaju fenomenalno.