25 godina profine Croatia – Kvaliteta ne poznaje granice
Nedavno smo imali i premijeru našeg novog loga Kömmerling i veliku svečanost u pirmasensu kojoj je prisustvovalo preko 3000 ljudi iz cijelog svijeta.
Aleksandar Terer, direktor profine Croatia
Povodom ovih značajnih jubileja nakon interviewa sa dr. Mrosikom zamolili smo za razgovor i gosp. Aleksandra Terera, koji je već 24 godine čelni čovjek tvrtke profine Croatia i doajen ove branše u Hrvatskoj.
Gosp. Terer, profine Croatia slavi 25 godina postojanja u Hrvatskoj a i vi ste skoro isto toliko na čelu tvrtke tj. 24 godine. Najdugovječniji ste direktor u branši i s ogromnim iskustvom. Kako u par rečenica rezimirati četvrt stoljeća rada na hrvatskom tržištu?
U par rečenica (smijeh)? Izuzetno naporno i stresno, fizički i psihički. Jednom mi je, prije dvadesetak godina, na seminaru u RRIF-u predavač postavio pitanje koliko kilometara radim godišnje. Rekao sam da je oko 80.000 km. Rekao mi je da ne vjeruje. Ja u pauzi odem u auto i izvadim servisnu knjižicu (u nju se nekada upisivala kilometraža) a ono preko 90.000 km. Na to je doslovno rekao: „Niste vi direktor! Vi ste šofer koji u fušu obavlja direktorski posao!“ Naravno da smo se svi na to nasmijali ali to pokazuje koliko je stresno bilo.
Pri tome morate znati da onda nije bilo autoputa do Splita niti do Pule. Ali svejedno kad rezimiram protekle godine nema lošeg osjećaja. Stekao sam brojna poznanstva i prijateljstva diljem Hrvatske a i izvan nje, većina mojih kupaca radi sa mnom dugi niz godina i to nadilazi odnos kupac – prodavač. Bio sam kod velikog broja kupaca na vjenčanjima djece, proslavama rođendana i rođenja djece i unuka i sl. To su trenutci koji te ispune zadovoljstvom i ponosom. Izuzetno sam ponosan i na svoje suradnike koji su ti koji nose profine Croatia i kojima sam neizmjerno zahvalan za sav trud i zalaganje.
profine je uvijek bio jedan od leadera u području noviteta PVC sistema pogotovo u energetskoj učinkovitosti, je li izazovno držati takav nivo kvalitete i usluge s obzirom na ljutu konkurenciju?
Bilo je, i sad je a biti će i ubuduće. Taj pritisak konkurencije vas drži u ritmu napretka, tko posustane zaostaje i nestaje. Ne možete stati i reći sad je dosta, ne trebam više niti bolje. Jednom je netko rekao: „Stagnacija je nazadovanje“, i to je tako. Morate uvijek težiti postići više. Mi smo oduvijek bili pioniri inovacija i ponosimo se time da smo, daleke 1954. godine, napravili prvi PVC sistem za serijsku proizvodnju prozora. Osobno mi je jako stalo do kvalitete i nikad nisam dozvoljavao polovičnost. Niti privatno niti poslovno. U ovim vremenima to je posebno izazovno jer je vrednovanje kvalitete nestalo uslijed hiperprodukcije. Mislim da je to dobrim dijelom posljedica interneta jer svatko misli da je nakon čitanja par nestručnih recenzija na kojekakvim forumima i portalima, ekspert za sve oko sebe. S druge strane je dobro da se ljudi informiraju i da informiraju druge, jer samo tako ćemo natjerati proizvođače da postanu kvalitetniji i bolji i da isporučuju ono što obećavaju.
Koliko se vama osobno promijenilo hrvatsko tržište od prvog dana od kada ste na čelu, i pratimo li korak sa europskim susjedima u pogledu zahtjeva kupaca pa i krajnjih klijenata?
Jako se promijenilo u pogledu zahtjeva ali ne i u pogledu shvaćanja da kvaliteta košta. Nikome ne pada na pamet da dođe u prodajni salon Mercedesa i da se cjenka i donosi ponude od ostalih auto kuća i uspoređuje cijene. Prosječni kupac danas očekuje vrhunsku stolariju (a to velika većina PVC sistema i je, što ne znači da je i prozor kao krajnji proizvod vrhunski) a da pri tome plati cijenu nekakvog „no Name“ profila s istoka koji se prodaje na tržnici i za kojeg nema niti garanciju niti će ga on stručno ugraditi a o certifikatima da i ne govorimo.
Što se naše kvalitete profila tiče ona je ista kao i u Njemačkoj jer dolazi iz istih tvornica u Berlinu i Pirmasensu. I to je za nas sve veći problem jer zbog visoke cijene radne snage, režija i svega ostalog mi nismo konkurentni s nekima koji svoje profile produciraju u Rumunjskoj, Poljskoj, Bugarskoj ili Turskoj a prodaju ih pod „Made in Germany“ kvalitetu.
Naš a i opći dojam u branši je da profine ima jednu od boljih organiziranih podrški kupaca kad govorimo o pravilnicima, zakonima, tehničkim propisima i regulativi. Na koji način vi educirate svoje klijente?
U Hrvatskoj smo sigurno pioniri u pogledu edukacije i tehničke podrške. U međuvremenu i drugi pokušavaju dostići taj nivo jer im njihovi kupci ukazuju na to. Našim kupcima je jedan od uvjeta za dobijanje garancije sudjelovanje na seminarima. Oni to znaju jer im piše u ugovorima i velika većina na to gleda jako pozitivno. Pandemija je malo ograničila sve te skupove ali se nadam da ćemo u idućoj godini imati priliku opet doći na stari ritam edukacija.
Ove godine je točno 125 godina branda Kömmerling. Ozbiljan jubilej kojim se malo koja tvrtka može pohvaliti?
Ne bih rekao branda Kömmerling u smislu PVC profila već imena tvrtke Kömmerling po prezimenu osnivača tvrtke Karlu Kömmerlingu. I to govori o kontinuitetu kvalitete. Iako se vlasnička i organizacijska struktura promijenila mi i dalje s ponosom promoviramo ovo ime koje je sinonim kvalitete i postojanosti. Nedavno smo imali i premijeru našeg novog loga Kömmerling i veliku svečanost u Pirmasensu kojoj je prisustvovalo preko 3000 ljudi iz cijelog svijeta. To je bila centralna svečanost a pored nje održati će se još šest velikih svečanosti diljem svijeta od čega i jedna u rujnu u Hrvatskoj.
Imate li dojam da je PVC sve traženiji i kod arhitekata i projektanata kada govorimo o privatnim investicijama većim ili manjim u obliku sve izazovnijih rješenja otvora i oblika, područje u kojem je aluminij dominirao? Kako stojimo sa obnovom stare stolarije, posebice u starim jezgrama i konzervatorskim objektima, prihvaćaju li se PVC prozori kao energetsko učinkovito rješenje ili je i dalje prisutna nedovoljna osviještenost struke?
Ne! Na žalost u Hrvatskoj se, prema mojim saznanjima, na arhitektonskom a i na građevinskom fakultetu prednost daje aluminiju i to neovisno o vrsti građevine i otvoru. Ista je situacija kad govorimo o arhitektima i projektantima koji na prvo mjesto stavljaju vizualni dio projekta a manje praktični i ekonomski. Ja sam veliki protivnik neprimjerene ugradnje materijala i oblika na građevine koje bi takva stolarija nagrdila svojim izgledom ili ugrozila ljude radi statike. Ali mi imamo PVC sisteme koji u velikoj mjeri mogu zadovoljiti vizualne i estetske ali i ekonomske zahtjeve. Mi se i danas susrećemo sa odbijanjem velike većine arhitekata i konzervatora glede renoviranja povijesne jezgre nakon potresa a da pri tome uopće ne iznose nikakve argumente zašto ne PVC?
Osobno mislim da im je zakonskom regulativom dana i prevelika moć i ovlasti koje oni iskorištavaju na štetu investitora tj. vlasnika prostora. Da oni ili fiskus moraju plaćati razliku te enormne (često puta neosnovano prenapuhane) cijene vjerojatno bi situacija bila drugačija. Najgore u tome svemu je činjenica da veliki dio istih tih, nisu u stanju sa 5 metara udaljenosti razlikovati PVC, Alu ili drveni prozor.
Evo vam jedan eklatantan primjer: Prošle godine na sajmu ArhiBau u Arena centru na naš štand dođe delegacija među kojima je bila i osoba koja je konzervator. S obzirom da sam bio u razgovoru s jednim investitorom, moji suradnici ih ponude da sjednu i ponude im sendviče i sokove dok ja ne dođem. Svi su rado prihvatili okrepu pa tako i osoba o kojoj govorim. Kada sam prišao i predstavio se ona me pita (a sjedi na našem štandu okružena PVC stolarijom!) da čime se bavimo? Ja joj kažem da smo distributeri PVC profila za prozore i vrata na što ona prekine jesti sendvič koji je već zagrizla i digne se od stola uz naredbu suradnicima da moraju ići.
Na moj upit da što nije u redu s PVC profilima samo je odbojno rekla: „Ne možete vi mene ubijediti jer ja znam što je dobro a što ne“. Mislim da daljnji komentar nije potreban. Nadam se samo da će ti i takvi otići i na njihovo mjesto doći stručnjaci koji će imati znanje i spremnost za materijale primjerene današnjici. Ponavljam, veliki sam protivnik neprimjerenog postavljanja PVC stolarije koja svojim vizualnim izgledom nije primjerena građevini.
Trenutno ste u završnoj fazi nadogradnje postojećih kapaciteta u Velikoj Gorici, što skladišnih što logističkih prostora, pretpostavljam da vam povećana potražnja unatrag par godina uvelike požurila odluku o ovakvoj investiciji? O kakvim gabaritima govorimo kada spominjemo proširenje i nadogradnju profine Hrvatska?
Dok ovaj broj časopisa „Prozora+Vrata“ bude u tisku mi ćemo useliti u naše nove prostore. Nakon 25 godina rada u postojećim prostorima, naš novi vlasnik dr. Peter Mrosik je odlučio da će podržati naš zahtjev za proširenjem logističkih i servisno-proizvodnih kapaciteta kako bi bili još bolje na usluzi našim partnerima. Pored postojećih 3000 m² zatvorenog i 4000 m² otvorenog skladišnog prostora, uzeli smo još 3000 m² zatvorenog prostora od čega smo 400 m² preuredili u uredske i edukacijsko-izložbene prostore a ca. 500 m² u proizvodni prostor u kojem dolazi moderna linija za kaširanje profila kao i još neki procesi dorade kojima ćemo još više poboljšati naš servis prema našim partnerima. Tu moram naglasiti da je u sklopu novog prostora već predviđena i solarna elektrana snage 500 kW s kojom bi bili energetski neutralni. Moram istaknuti da je zaštita okoliša i nulta stopa karbonskog otiska smjer u kojem profine GmbH na čelu s dr. Mrosikom želi biti za pet godina. Naš novi image marke Kömmerling upravo to dočarava i potpuno je drugačiji od svih ostalih „industrijskih“ logotipa naše konkurencije.
Kako vidite tržište PVC-a u narednih nekoliko godina, kako kod nas, a kako u Europskoj uniji?
Ovo što se dešava u Ukrajini kao i globalna recesija koja je već i kod nas izražena, definitivno će se odraziti i na naše tržište. Sve govori u prilog tome da će naredne godine biti vrlo turbulentne.
Vi ste do nedavno bili predsjednik Zajednice davatelja PVC sistema za građevinsku stolariju pri HGK i na neki način njen osnivač, član ste i upravnog odbora Klastera nZEB, dugogodišnji predsjednik lovačkog društva u vašem rodnom Lipiku a sad još i ovaj veliki projekt proširenja tvrtke koji ste osobno vodili. Kako sve to uspijevate?
Ha, ha, ha… Nekad se i sam pitam gdje mi je glava. Ali nije to ništa nemoguće kad oko sebe imate kolege i suradnike koji vas prate. Ja sam imao tu sreću da oko sebe imam predivne ljude s kojima dijelim te obveze i odgovornost iako je na kraju odluka i odgovornost uvijek na prvom čovjeku.
Kakva je situacija sa Zajednicom?
Uvijek sam se zalagao za red i uređena pravila ponašanja a sve u cilju podizanja kvalitete naših proizvoda. To sam želio napraviti i za hrvatsko tržište a preduvjet za to je da imate udrugu svih iz iste branše. Pojedinačno ne možete ništa a pogotovo ne u državi poput naše. Zato sam dugi niz godina pokušavao okupiti moje cijenjene konkurente u jednu udrugu koja bi promovirala naše interese i poticala i izmjenu zakonskih propisa koji bi omogućili krajnjem kupcu prozora veću sigurnost glede kvalitete. Krenuli smo vrlo ambiciozno ali na žalost nismo previše odmakli od početka. Jako sam optimističan da će novi predsjednik provesti naše zacrtane ciljeve.
A imate i jedan projekt koji nema veze sa Zajednicom već je vaš osobni i jako vam je ležao na srcu dugi niz godina i sad ste ga napokon uspjeli realizirati?
Ima, i jako sam sretan što smo ga, u suradnji sa prof. Tihomirom Tomčićem i cijelim nizom suradnika na projektu, nakon skoro 20 godina uspjeli realizirati. Radi se o programu trogodišnjeg školovanja za zanimanje „Proizvođač i monter PVC i ALU stolarije“ koji će iduće godine postati jedno od obrazovnih zanimanja u Hrvatskoj. Cilj i ovog projekta je podizanje kvalitete naših proizvoda za krajnjeg kupca. Koliko mi je poznato ovo ne postoji nigdje u Europi na ovom nivou.
I za kraj?
Koristim priliku da se zahvalim svim mojim poslovnim partnerima, kolegama iz branše, arhitektima i investitorima koji su kupovali naše proizvode, našim dobavljačima, Vama i časopisu „Prozori+Vrata“ a posebno mojim suradnicima iz tvrtke i mojoj obitelji bez kojih nikada ne bi uspio postići to što jesam. Hvala!
